Isaiah 40
1 ”Tješite, tješite moj narod? govori vaš Bog.
2 Govorite Jeruzalemu ljubazno, javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo, da je dovoljno ispaštana njegova krivnja, jer je primio iz Gospodnje ruke dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.”
3 čuj, ori se glas u pustinji: “Pripravite put Gospodinu! Poravnajte u pustoši stazu našemu Bogu!
4 Svaka dolina neka se podigne, svaka gora i brežuljak neka se slegnu! Što je krivo neka bude pravo, bregovito zemljište neka bude dno doline!
5 Jer će se javiti Gospodnji sjaj. Svako će ga tijelo gledati. Jer su to Gospodnja usta obećala.”
6 čuj, ori se glas: “Navješćuj!” I on će pitati: “Što da navješćujem? Svako je meso trava. Sva je njegova milina kao poljski cvijet.
7 Trava se osuši, cvijet uvene kad Gospodnji dah puhne na njih. Jest, trava je narod.
8 Trava se osuši, cvijet uvene. Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.”
9 Uziđi na visoku goru, Sione, kao glasnik radosti! Podigni svoj moćni glas kao glasnik radosti, Jeruzaleme! Podigni ga! Ne boj se! Objavi Judinim gradovima: “Evo, tu je vaš Bog!
10 Evo, svemogući Gospodin dolazi kao pobjeditelj! Njegova mu je mišica dala pobjedu. Evo, njegova plaća s njim dolazi! Bojna njegova nagrada ide pred njim.
11 Kao pastir, tako on pase svoje stado. Janjad uzima u svoje naručje. Nosi ih na svojim prsima; polako vodi ovcu dojilicu.” \
12 Tko je izmjerio mora šakom i mjeru neba odredio pedljem? Tko je u korito nasuo zemaljski prah, izmjerio mjeru gorama i bregovima?
13 Tko je upravljao Gospodnji duh, tko ga je upućivao kao savjetnik?
14 S kim je vijećao, da mu je dao razboritost, da ga je naučio putu pravice, doveo ga do spoznaje i pokazao mu put razbora?
15 Eto, narodi su kao kap iz vedra, broje se kao prašak na mjerilima! Eto, otoci su mu kao zrno pijeska što ga podigne.
16 Libanon nije dosta kao drvo za oganj, njegove zvijeri nisu dosta kao žrtve za njega.
17 Svi su narodi kao ništa pred njim. On ih smatra ništavnim.
18 S kim ćete izjednačiti Boga, što ćete uz njega staviti kao priliku?
19 Idolski kip, što ga je salio umjetnik, zlatar ga prevukao zlatom i kovač srebrnim verižicama?
20 Tko je previše siromašan za takav trošak, bira drvo što ne trune, traži sebi vješta umjetnika da izradi lik koji se ne prevaljuje.
21 Ne znate li? Ne čujete li? Nije li vam bilo javljano od početka? Ne vidite li iz temeljâ zemlje?
22 On je onaj koji sjedi nad zemaljskim krugom, čiji su stanovnici sićušni kao skakavci. On razastire nebo kao prekrivalo, razapinje ga kao šator za stan.
23 On je onaj koji obraća knezove u ništa, koji uništava zemaljske vladare.
24 Jedva su posađeni, jedva su posijani, jedva im se stablo ukorijenilo u zemlji, tada ih pogodi njegov dah: oni usahnu, i vihor ih raznese kao pljevu.
25 ”S kim ćete me, dakle, izjednačiti, da bih bio kao on?”, veli Svetac.
26 Podignite svoje oči prema nebu i gledajte: tko je to stvorio? On je onaj koji izvodi vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu, i zbog njegove velike sile i jake moći ne izostaje ni jedan jedini.
27 Što govoriš, dakle, Jakove, kažeš, Izrćle: “Skrivena je moja sudbina Gospodinu, pravica se moja izmiče mojemu Bogu.”
28 Ne znaš li, ne čuješ li? Vječni Bog jest Gospodin, stvoritelj zemaljskih krajeva. On se ne umara, on ne malakše, nedohvatna je njegova razboritost.
29 On daje snagu umornome, daje jakost slabome.
30 I mladići se umaraju i malakšu, mladi ljudi padaju.
31 Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne umaraju se. Hode, i ne malakšu.