1U ono vrijeme babilonski kralj Merodak Baladan, Baladanov sin, posla Ezekiji pismo s darovima. On je naime bio čuo da je bio bolestan i opet ozdravio.
2Ezekija se tome obradova i pokaza im svoje skladište: srebro i zlato, mirise i skupocjeno ulje, svu svoju oružarnicu i sve što se nalazilo u riznicama. Ne ostade ništa u palači i u svemu području njegova gospodstva da im Ezekija ne pokaza.
3I dođe prorok Izaija kralju Ezekiji i upita ga: “Što su htjeli ti ljudi i odakle su došli k tebi?” Ezekija odgovori: “Iz daleke su zemlje došli k meni, iz Babilona.”
4Onaj upita dalje: “Što su vidjeli u tvojoj palači?” Ezekija odvrati: “Vidjeli su sve što ima u mojoj palači. Nije ostalo ništa u mojim riznicama da im nisam pokazao.”
5Tada reče Izaija Ezekiji: “čuj riječ Gospodina nad vojskama:
6Doći će vrijeme kad će se odvući u Babilon sve što se nalazi u tvojoj palači, što su sabirali tvoji oci do dana današnjega. Ništa ne će preostati, veli Gospodin.
7I od tvojih vlastitih sinova, što će ti se još roditi, uzet će neke da obavljaju sobarske službe u palači babilonskoga kralja.”
8Ezekija odgovori Izaiji: “Gospodnja riječ koju si mi navijestio prava je.” Mislio je, naime: “Dok živim, vladat će mir i sigurnost.”