Bible

1 Ali sada čuj, Jakove, slugo moj, i ti, Izrćle, kojega sam izabrao! 2 Ovako veli Gospodin, tvoj stvoritelj, tvorac i pomoćnik od majčina krila: Ne boj se, Jakove, slugo moj, Ješurune kojega sam izabrao! 3 Jer kao što izlijevam vodu na popucano tlo i potočiće na suhu zemlju tako izlijevam na tvoje potomke svoj Duh, na one koji su izišli od tebe svoj blagoslov. 4 Neka izrastu kao trava kraj potoka, kao pašnjaci pokraj voda. 5 Jedan će reći: Gospodnja sam svojina, i pozivat će se na Jakovljevo ime. Drugi će pisati kao svoj spomen-znak: Gospodnji! i sebi će nadjenuti časni nadimak Izrćl.” 6 Ovako govori Gospodin, Izrćlov kralj i njegov otkupitelj, Gospodin nad vojskama: “Ja sam prvi i posljednji. Osim mene nema boga. 7 Ili: tko je meni jednak? Neka samo iziđe! Neka objavi i predloži mi što se dogodilo otkako sam ja u davno doba stvorio čovječanstvo! I buduće što će još doći, neka nam se objavi! 8 Ne bojte se i ne plašite se! Nisam li ja to davno kazao i objavio, vi ste mi svjedoci: ima li boga osim mene? Ne, nema drugoga boga. Ne znam nijednoga. 9 Tvorci su idola svi ništa. Njihovi ljubimci nisu ni za što. Njihovi svjedoci ne vide ništa i ne znaju ništa, neka budu posramljeni. 10 Tko gradi idola, taj samo lije lik koji nije ni za što. 11 Gle, svi će se njegovi štovatelji posramiti, jer su im tvorci samo ljudi. Neka iziđu svekoliki! Bit će ih strah i svi će se posramiti. 12 Kovač je to izradio alatom. Na živom ugljevlju kuje čekićem i dotjeruje snažnom mišicom. Pritom ogladni i iznemogne. Ne popije li vode, smalakše. 13 Drvodjelja rasteže vrpcu, zabilježi crvenilom, teše i zaokružuje, izrađuje iz toga čovječji lik, lijep lik čovjeka, da stoji u kući. 14 Drugi je otišao kako bi si nasjekao cedrova drveta, ili je uzeo česminu i hrast što ih je sebi uzgojio usred šumskoga drveća, ili omoriku koju je zasadio pa je narasla od dažda, 15 i služi čovjeku za oganj. I on od toga uzme, kako bi se ogrijao. Upali to da ispeče kruh. Ali od toga napravi i boga i klanja mu se. Gradi od toga lik idola pred kojim pada na koljena. 16 Polovinu od toga spaljuje, dakle, u ognju, i s drugom polovinom peče meso, onda jede pečenje i najede se. Pritom se i ugrije i veli: Eto, meni je vruće, osjećam oganj. 17 Ostatkom od toga gradi boga, svoj idolski kip, pred kojim pada na koljena, pregiba se, i pred njim se moli: Pomozi mi, jer si ti moj bog! 18 Oni to vide i ne razumiju, jer su im oči zaslijepljene, tako da ne vide, i njihova su srca zaslijepljena, tako da to ne shvaćaju. 19 I nitko ne promišlja, i nitko nema toliko znanja i razuma da si rekne: Jednu sam polovinu spalio u ognju, ispekao sam kruh na njegovu ugljenu, i meso sam ispekao na njemu i pojeo sam ga? pa da sad od ostatka načinim gadan lik i da pred jednim komadom drveta padnem na koljena? 20 Tko pristaje uz ništavno, toga je zavelo ludo srce. On ne izbavlja nikad svoj život i ne govori sebi: Nije li varka što mi je u desnici? 21 Promisli to, Jakove i Izrćle! Jer si moj sluga. Ja sam te sazdao; ti si moj sluga. Izrćle, ne ću te zaboraviti. \ 22 Razasut ću kao oblake tvoje opačine, tvoje grijehe kao lake oblake. Zato se vrati k meni! Jer te želim otkupiti.” 23 Kličite, nebesa! Jer to Gospodin čini. Podvikujte, zemaljske dubine! Udarite u klicanje gore, šume i sve drveće u njima! Jer će Gospodin otkupiti Jakova i proslaviti se na Izrćlu. 24 Ovako govori Gospodin, tvoj otkupitelj, tvoj tvorac od majčina krila: “Ja sam Gospodin, stvoritelj svega, koji sam razapeo sâm nebo, rasprostro zemlju? tko mi je pomogao? 25 koji uništavam znake varalicama i vračeve činim bezumnima, koji odbacujem mudrace, njihovo znanje pokazujem kao ludost, 26 koji obistinjujem riječ svojih slugu i izvršavam naum svojih glasnika, koji govorim o Jeruzalemu: Neka se naseli! i o Judinim gradovima: Neka se sazidaju! Podižem opet njegove razvaline! 27 Koji govorim dubini: Presuši! i: Isušit ću tvoje vode, 28 koji govorim o Kiru: On je moj pastir. Izvršit će svu moju volju i kazat će o Jeruzalemu: Neka se opet sazida! i o Hramu: Neka se nanovo osnuje!”