Isaiah 14
1 Gospodin će se smilovati Jakovu. Opet će izabrati Izrćla i povesti ih u njihovu zemlju. Stranci im se priključuju, pridružuju se Jakovljevoj kući.
2 Narodi ih prate u njihovu zemlju. I Izrćlova kuća u Gospodnjoj zemlji učinit će ih sebi slugama i sluškinjama, tako da zarobe one koji su njih zarobili i odveli, i da budu gospoda i svojim nasilnicima.
3 čim te onda smiri Gospodin od tvoje nevolje i muke, i od tvoga ljutog ropstva kojim si bio pritisnut,
4 zapjevaj ovu pjesmu rugalicu za babilonskog kralja, i reci: “Kako je ipak dokrajčen silnik, dokrajčena muka!
5 Slomi Gospodin šibu bezbožnicima, štap silnicima,
6 koji je ljuto udarao narode beskrajnim udarcima, i gnjevno ih gazio, progonio ne štedeći ih.
7 Sada se odmara i počiva sav svijet, pjeva iza glasa.
8 I čempresi se raduju zbog tebe i libanonski cedrovi: otkako si pao, ne ulazi nitko ovamo da nas siječe.
9 Zbog tebe buči svijet mrtvih dolje, očekujući tvoj dolazak. Zbog tebe probudi on sjene, sve zemaljske knezove, diže s njihovih prijestolja sve kraljeve narodâ.
10 Oni ti svekoliki progovaraju i dovikuju: I ti si postao kao mi, s nama si se izjednačio.
11 U podzemni svijet spustio se tvoj sjaj, tvoj žamor i tvoja harfa. Prostrt je pod tobom trulež, crvi su ti pokrivač.
12 Kako pade s neba, sjajna zvijezdo Danice! Kako si razmrskan na zemlji, pobjeditelju naroda!
13 Mislio si u sebi: Penjem se na nebo, iznad Božjih zvijezda podižem svoje prijestolje; na gori skupštine bogova naseljavam se na krajnjem sjeveru. \
14 Uzlazim u visine nad oblake, hoću biti jednak Višnjemu!
15 Ali si oboren u podzemni svijet, u najdonji jaz.
16 Koji te vide, gledaju te, gledaju te i misle: To li je onaj koji je tresao svijet, koji je drmao kraljevstva?
17 Koji je zemlju pretvarao u pustinju i razarao gradove. Koji nije zarobljenika otpuštao kući?
18 Svi kraljevi naroda počivaju u časti, svaki u svojoj kući.
19 A ti si ubačen bez groba, kao prezren ogranak. Pokriven si pobijenima, probodenima mačem, koji su pobacani u kamenu jamu kao pogažena strvina.
20 Ne ćeš se združiti s njima u grobu, jer si opustošio svoju zemlju, ubijao svoj narod. Tako neka se više dovijeka ne spominje rod zlikovaca!
21 Za njegove sinove postavite klaonicu zbog bezakonja njihovih otaca, da se ne podignu više kako bi osvajali svijet, i da ne napune cijeli svijet gradovima!”
22 ”Ustat ću na njih”? govori Gospodin nad vojskama? “i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, izdanak i mladicu”? govori Gospodin.
23 ”Napravit ću od njega stan ježevima, baruštinu, izmest ću ga metlom uništenja”? govori Gospodin nad vojskama.
24 Gospodin nad vojskama zakleo se ovako: “Zaista, kako sam smislio tako se zbiva; kako sam naumio tako završava: \
25 Satrt ću Asur u svojoj zemlji, izgazit ću ga na svojim gorama. Jaram će se njegov skinuti s njih, njegovo breme s njihovih pleća.”
26 To je odluka što je donesena za svu zemlju, i to je ruka pružena na sve narode.
27 Gospodin nad vojskama to je zaključio? tko će to razbiti? Ruka je njegova pružena? tko će je odvratiti?
28 U godini smrti kralja Ahaza izišla je ova riječ:
29 Ne raduj se, svekolika filistejska zemljo, što se slomio štap koji te udarao! Jer iz korijena zmije proizlazi guja ljutica, a plod je njezin krilati zmaj.
30 Najoskudniji bit će opskrbljeni; u sigurnosti počivaju siromasi. Ali ću tvoje leglo umoriti glađu; pobit će se tvoj ostatak. \
31 Jaučite, vrata! Viči, grade! Očajavaj, svekolika filistejska zemljo! Jer sa sjevera dolazi dim; od četa se njegovih ne odvaja nitko. \
32 Što će se odgovoriti neznabožačkim glasnicima? “Tvrdo je utemeljio Gospodin Sion. Tamo su zaklonjeni siromasi njegova naroda.”