1Efrajim me opkoljava lažju, Izrćlova kuća prijevarom. I Juda se koleba ovamo i onamo prema Bogu, prema Svecu koji je vjeran.
2Efrajim pase vjetar, hlepi za jugom, čini neprestano mnogu laž i tlačenje. Sklapaju savez s Asurom, nose ulje kao danak u Egipat.
3Ozbiljnu će riječ Gospodin izreći Judi. On mora Jakovu platiti prema njegovim putovima, kazniti ga po njegovim djelima.
4Već je u majčinu krilu prevario brata. U muževnoj snazi borio se je s Bogom.
5Borio se s anđelom, i nadvladao. Plakao je i molio mu se. U Betelu ga je opet našao. Tamo je s njim govorio.
6Gospodin, Bog nad vojskama, Gospodin je njegovo ime:
7”Tako se moraš i ti vratiti svojemu Bogu. čini ljubav i pravicu! Uzdaj se vazda u svoga Boga!”
8On ima u ruci lažnu vagu kao kakav Kanaanac. Voli prevariti.
9Efrajim govori: “Ipak sam se obogatio, stekao sam imutak. Sav moj posjed ne iskazuje mi nepravde koja bi zaslužila poravnanje.”
10”A ja, Gospodin, tvoj Bog od zemlje Egipta, dajem ti opet da stanuješ u šatorima kao u vrijeme susretanja.
11Govorio sam prorocima. Ja sam koji sam dao mnoga viđenja, i u pričama sam govorio preko prorokâ.
12Kad su činili gadosti u Gileadu, trebale su se i uništiti! Prinosili su žrtvene junce u Gilgalu. Zato moraju i njihovi žrtvenici postati kao gomile kamenja po brazdama na njivama.”
13U aramske poljane pobjegao je Jakov. Zbog žene je postao pastir.
14Po proroku je izveo Gospodin Izrćla iz Egipta. Po proroku je bio čuvan.
15Ali mu je Efrajim pripravio gorku brigu. Zato Svemogući tovari na nj njegovo krvno djelo, platit će mu njegovu sramotu.