Hosea 11
1 ”Kad je Izrćl bio mlad, zavolio sam ga i pozvao svojega sina iz Egipta.
2 Ali što sam ih više pozivao, to su oni dalje odlazili od mene. Jer su žrtvovali Baalima i kadili idolima.
3 A ipak sam ja Efrajima vodio vodiljkom i podizao ga na svoje ruke. Ali oni nisu spoznali da sam bio njihov spasitelj.
4 Vezama dobrote i užetima ljubavi vukao sam ih k sebi. S njihove šije skidao sam jaram, sagibao sam se k njemu, davao mu hranu.
5 Natrag mora Efrajim u Egipat! Njegov kralj neka bude Asur, jer su odbili povratak.
6 U njihovim gradovima bjesnit će mač, razbit će njihove prijevornice, žderat će ih zbog njihovih namjera.
7 Moj narod naginje tomu da se odvrati od mene. Zovu li ga uvis, nijedan se ne podiže.
8 Kako bih te mogao dati, Efrajime; bih li te mogao predati, Izrćle? Kako bih te mogao predati kao Adama, kako bih te mogao uništiti kao Sebojim? Ne, koleba se moje srce u meni. Propinje se sav moj osjećaj. \
9 Ne ću učiniti po jačini svoga gnjeva. Ne mogu Efrajima opet uništiti. Jer sam ja Bog a ne čovjek, ja sam u tvojoj sredini Svetac. Ne dolazim ti u gnjevu.”
10 Dolaze za Gospodinom. On zove kao rikom lava. Na njegov poziv prilaze ovamo dršćući Izrćlova djeca sa zapada,
11 kao ptice prilaze ovamo dršćući iz Egipta, kao golubovi iz Asura. “U njihove kuće vodim ih opet natrag”, govori Gospodin.