1Kad je nekoć govorio Efrajim, vladao je strah. Jer je bio moćan u Izrćlu. Ali kada je pao u krivnju zbog Baala, tada je uginuo.
2I sada još griješe dalje, grade sebi liveni lik od srebra, po uzoru na idole. Sve je loše djelo umjetnika. “Njima”, govore oni, “žrtvujte!” čovjek će štovati bikove!
3Zato će biti kao jutarnji oblak, kao prolazna rana rosa, kao pljeva što se razleti s gumna, kao dim što ide kroz rešetke.
4A ja, Gospodin, jesam tvoj Bog od Egipta. Ne poznaješ Boga osim mene. Osim mene nema pomoćnika.
5Brinuo sam se za te u pustinji, u zemlji suhoće.
6Nasitili su se uz dobru pašu. Jest, kad su se nasitili, uzoholilo se njihovo srce. Zato su me zaboravili.
7Zato ću im postati lav, vrebat ću na putu kao ris.
8Napast ću ih kao medvjedica kojoj su ugrabili mlade, i rastrgat ću im srce u grudima. Tamo će ih proždrijeti lavovi, zvijeri će ih poljske raskidati.
9To je tvoja nesreća, Izrćle. Tko te može zaštititi od mene?
10Gdje je tvoj kralj da te izbavi u svim tvojim gradovima? Gdje su svi tvoji knezovi za koje si govorio: Daj mi kralja i knezove!?
11Dajem ti kralja u svom gnjevu i uzimam ga opet u svojem bijesu.
12Krivnja je Efrajimova dobro spremljena. Grijeh je njegov dobro skriven.
13Bolovi rodilje doći će na nj; ali je on ludo dijete, jer se nije rodio u pravo vrijeme. \
14Izbavit ću ih od carstva mrtvih, od smrti ću ih osloboditi.
15Rodan će biti među svojom plemenskom braćom, ali će doći istočni vjetar, Gospodnji vjetar, iz pustinje. Tada će mu usahnuti vrelo, studenac će mu presušiti. On će odnijeti njegovo blago i sve njegovo dragocjeno dobro.