Genesis 49
1 Tada sazva Jakov svoje sinove i reče: “Skupite se da vam javim što će vam biti u buduće dane!
2 Sakupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi! Poslušajte Izrćla, svojega oca!
3 Rubene, ti si provorođenac moj, jakost moja i prvina muške snage moje; prvi u dostojanstvu, prvi u vlasti! \
4 Uskipio si kao voda; ne ćeš imati prvenstva jer si stupio na ležaj svojega oca i oskvrnuo ga. U moju je postelju on stupio. \
5 Šimun i Levi braća su, mačevi su im oružje nasilja.
6 U njihov savjet neka ne ulazi moja duša, s njihovim zborom neka se ne druži moje srce; jer u gnjevu poubijaše ljude i u razuzdanosti ohromiše volove. \
7 Proklet neka je njihov gnjev, što je tako žestok, i ljutina, što je tako okrutna! Pa ću ih razdijeliti u Jakovu i raspršit ih u Izrćlu.
8 Ali tebe, Juda, hvalit će tvoja braća; ruka će ti biti za vratom tvojim neprijateljima i klanjat će se pred tobom sinovi tvojega oca. \
9 Mlad je lav Juda: od plijena si se uzdigao, sine moj! A onda se spusti i leže kao lav, kao lavica. Njega dražiti tko da sa usudi?
10 Ne će odstupiti žezlo od Jude, niti vladalački štap od njegovih nogu dok ne dođe onaj kome pripada i komu će se pokoravati narodi:
11 koji veže magare svoje za čokot, za plemenitu lozu mlado magarice svoje; pere u vinu svoju haljinu i u krvi grožđa svoj ogrtač. \
12 Iskre mu se oči od vina i zubi su mu bijeli od mlijeka.
13 Zebulun prebiva na morskoj obali gdje pristaju lađe. Svoja leđa okrenuo je prema Sidonu.
14 Jisakar je koščat magarac koji leži među ogradama.
15 A kad vidje da je mir dobar i zemlja mila, tad prignu leđa da nosi tovare i posta robijaš.
16 Dan će suditi svom narodu, kao samo jedno od Izrćlovih plemena.
17 Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi, koja ujeda konja za petu, i konjanik pada nauznak.
18 Tebe čekam, da me izbaviš, Gospodine!
19 A Gad? Razbojničke čete pritišću ga, ali ih on potiskuje na pete.
20 Ašer ima hrane u izobilju, on daje kraljevske poslastice.
21 Naftali je puštena košuta, zna govoriti lijepe riječi.
22 Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu. Preko zidova penju se njegove grane.
23 Strijelci pritišću, nišane i udaraju na njega.
24 Ali njegov luk ostaje čvrst, jake su njegove mišice i ruke po jakosti moćnoga Boga Jakovljeva. Otamo gdje stoluje pastir, pećina Izrćlova,
25 od Boga oca tvojega koji ti pruža pomoć, od Svemogućega koji te blagoslivlja punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz bezdana, punim blagoslovom iz prsiju i krila!
26 Blagoslovi oca neka nadvise blagoslove vječitih bregova, ljepotu prastarih brežuljaka. Oni neka dođu na glavu Josipovu, na tjeme najsjajnijega od njegove braće.
27 Benjamin je grabežljivi vuk: jede grabež ujutro, dijeli plijen uvečer.”
28 Svi su ovi dvanćst Izrćlovih plemena; i to je bilo što im njihov otac izgovori kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dade prikladan blagoslov. \
29 Onda im zapovjedi: “Kad se pridružim k svojemu rodu, pokopajte me kod mojih otaca u pećini na zemljištu Hetita Efrona,
30 u pećini na zemljištu Makpeli, istočno od Mamre u kanaanskoj zemlji, na zemljištu što ga Abraham kupi od Hetita Efrona za grob.
31 Tamo pokopaše Abrahama i njegovu ženu Saru. Tamo sahraniše Izaka i njegovu ženu Rebeku i tamo pokopah ja Leu.
32 Zemljište i pećina na njemu bili su otkupljeni od Hetitâ.”
33 Kad je Jakov svojim sinovima dao posljednji nalog, povuče svoje noge natrag na postelju. Tada preminu i bi pridružen svojim zemljacima.