1Poslije poručiše Josipu: “Otac ti je bolestan.” Tada uze on sa sobom oba svoja sina: Manašeja i Efrajima.
2Kad javiše Jakovu: “Sin tvoj Josip dolazi k tebi”, skupi Izrćl svoje snage i sjede u postelji.
3I reče Jakov Josipu: “Bog svemogući objavi mi se u Luzu u kanaanskoj zemlji i blagoslovi me,
4i reče mi: Učinit ću te plodnim i umnožit ću te i učinit ću te mnoštvom naroda i dat ću ovu zemlju tvojemu potomstvu nakon tebe u vječna vremena.
5A sada oba tvoja sina, što ti se rodiše u egipatskoj zemlji prije nego dođoh k tebi u Egipat, neka budu kao da su moja! Efrajim i Manaše neka budu moji kao Ruben i Šimun!
6A djeca koju si dobio poslije njih neka budu tvoja! Neka se po imenu jednoga od obojice svoje braće zovu u svom nasljedstvu!
7Kad dođoh iz Padana, umre mi Rahela u kanaanskoj zemlji na putu, kad je još samo malo bilo puta do Efrate, i ja je pokopah tamo na putu u Efratu, a to je Betlehem”.
8Kad Izrćl vidje sinove Josipove, upita: “Tko su ovi?”
9Josip odgovori svom ocu: “To su moji sinovi, što mi ih Bog darova ovdje.” Tada on reče: “Privedi ih k meni, da ih blagoslovim!”
10Oči Izrćla bile su, naime, oslabile zbog starosti, tako da nije više mogao dobro vidjeti. Kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli.
11Onda reče Izrćl Josipu: “Nisam mislio da ću te opet vidjeti; a eto, Bog mi još dade da vidim tvoje potomke.” \
12Nato ih Josip odmače opet od njegovih koljena i prignu se pred njim sve do zemlje.
13Potom uze Josip obojicu, Efrajima svojom desnicom, tako da je stajao Izrćlu slijeva, i Manašea svojom ljevicom, tako da je stajao Izrćlu zdesna, i povede ih k njemu.
14Izrćl pruži svoju desnicu i stavi je na glavu Efrajimovu, premda je ovaj bio mlađi, i ljevicu na glavu Manašeovu držeći prekrižene svoje ruke, makar je Manaše bio prvorođenac.
15Tada blagoslovi Josipa riječima: “Bog pred čijim su licem hodili moji oci Abraham i Izak, Bog, koji mi je bio pastir od prvoga mojega daha sve do dana današnjega,
16Anđeo, koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove dječake! U njima neka moje ime i ime mojih otaca Abrahama i Izaka nadalje živi! Neka postanu mnogobrojni i neka se množe na zemlji!”
17Kad vidje Josip da otac njegov stavi svoju desnu ruku na glavu Efrajimovu, ne bi mu to drago pa prihvati očevu ruku da je premjesti s Efrajimove glave na glavu Manašeovu.
18Pritom reče Josip ocu: “Ne tako, oče moj! Ovaj je prvorođenac. Stavi svoju desnicu na njegovu glavu!”
19Ali njegov otac ne htjede i reče: “Znam dobro, sine moj, znam dobro! I on će postati narod, i on će biti moćan; ali će mlađi brat biti veći od njega i potomci će njegovi postati mnoštvo narodâ.”\
20Blagoslov svoj nad njima završi riječima: “Imenima vašim blagoslivljat će Izrćlci i govorit će: Bog neka te učini kao Efrajima i Manašea!” Tako dakle pretpostavi Efrajima Manašeu.
21Tada reče Izrćl Josipu: “Evo, ja ću umrijeti. Ali Bog će biti s vama i odvest će vas natrag u zemlju vaših otaca.
22A ja tebi dajem jedan dio zemlje više nego tvojoj braći, što ga oduzeh Amorejcima mačem i lukom.”