1Tada se zaputi Jakov i ode u zemlju sinova Istoka.
2Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac na kojem su upravo počivala tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obično napajala stada. Nad otvorom studenca ležao je golem kamen.\
3Istom kad bi se tamo stjerala sva stada, odvalili bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce. Onda bi opet stavili kamen na svoje mjesto nad otvorom studenca.
4Jakov im reče: “Braćo, odakle ste?” Odgovoriše: “Iz Harana smo.”
5On ih upita: “Poznajete li Labana, sina Nahorova?” Odvratiše: “Poznajemo.”
6Upita ih dalje: “Kako mu je?” Odvratiše: “Dobro, evo upravo dolazi kći njegova Rahela s ovcama.”
7Tada on reče: “Eto, još je dan dug, i nije još vrijeme da skupljate stoku. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da još pasu!”
8Odgovoriše: “Ne možemo dok se ne skupe sva stada. Onda odvalimo kamen s otvora studenca i napojimo ovce.”
9Dok je on još govorio s njima, bila je došla Rahela s ovcama svog oca; ona je naime bila pastirica.\
10A kad Jakov vidje Rahelu, kći majčina mu brata Labana, i ovce majčina mu brata Labana, pristupi Jakov, odvali kamen s otvora studenca i napoji ovce majčina mu brata Labana.
11Onda Jakov poljubi Rahelu i stade glasno plakati.
12Nato Jakov pripovjedi Raheli da je rođak njezina oca, i to sin Rebekin. Ona otrča i javi to ocu svojemu.
13I kad Laban ču glas o Jakovu, sinu svoje sestre, pohitje mu ususret, zagrli i poljubi ga i uvede u svoju kuću. On pripovjedi Labanu sve što se je bilo dogodilo.
14Laban mu reče: “Jest, ti si kost moja i meso moje.” I Jakov ostade kod njega čitav mjesec.
15Tada Laban reče Jakovu: “Zar da besplatno radiš za me jer si mi nećak? Kaži mi što će ti biti plaća!”
16A Laban je imao dvije kćeri; starijoj bilo ime Lea, a mlađoj Rahela.\
17Lea je imala mutne oči, a Rahela je bila lijepa stasa i lica.
18Jakov zavolje Rahelu i reče: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”
19Laban odgovori: “Bolje je da je dam tebi negoli kojemu stranom čovjeku. Ostani dakle kod mene!”
20Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, i one mu se učiniše kao nekoliko dana, tako ju je volio.
21Tada reče Jakov Labanu: “Daj mi sad moju ženu! Jer navrši se moje vrijeme. Ja bih se njom oženio.”
22I sazva Laban sve stanovnike mjesta i priredi gozbu.
23A navečer uze svoju kćer Leu i uvede je k njemu, i on imade s njom ženidbeno općenje.
24I Laban dade svojoj kćeri Lei ropkinju Zilpu za sluškinju.
25Ujutro se vidjelo da je to bila Lea. Tada reče on Labanu: “Zašto mi to učini? Zar ti nisam služio za Rahelu? Zašto me prevari?”
26Laban odvrati: “U našoj zemlji nije običaj da se uda mlađa prije starije.
27Navrši samo s njom svadbeni tjedan, onda će ti se dati i druga za službu, što ćeš mi je služiti još daljnjih sedam godina.”
28Jakov učini tako i navrši s njom svadbeni tjedan. Tada mu dade i svoju kćer Rahelu za ženu.
29I Laban dade svojoj kćeri Raheli svoju ropkinju Bilhu za sluškinju.
30On imade i s Rahelom ženidbeno općenje. Rahelu je više volio nego Leu, i tako je on još daljnjih sedam godina služio kod Labana.
31Kad vidje Gospodin da je Lea zapostavljena, učini je rodnom, a Rahela osta nerotkinja.
32Tako Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben; “jer”, reče ona, “Gospodin pogleda na jad moj. Sada će me ljubiti moj čovjek.”\
33I opet ona zatrudnje i rodi sina. Ona reče: “Gospodin je čuo da sam bila zapostavljena; zato mi dade i ovoga.” I nadjenu mu ime Šimun.\
34I kad opet zatrudnje i rodi sina, reče: “Sad će mi moj čovjek biti naklonjen; jer rodih tri sina.” Zato mu nadjenu ime Levi.\
35Potom zatrudnje još jedanput, rodi sina i reče: “Sada ću slaviti Gospodina.” Zato mu nadjenu ime Juda. Potom ne rodi više nijedno dijete.