1Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloži mu: “Ne uzimaj žene između kćeri Kanaanaca!
2Nego ustani, idi u Padan Aram u kuću Betuela, oca tvoje majke i uzmi sebi otamo ženu, jednu između kćeri Labana, brata tvoje majke.
3Bog, Svemogući, neka te blagoslovi, neka te učini plodnim i umnoži te da postaneš mnoštvo narodâ!
4I neka ti da blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da zaposjedneš zemlju u kojoj prebivaš kao tuđinac i koju Bog dade Abrahamu!”
5Tako otpremi Izak Jakova, i on se zaputi u Padan Aram k Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
6A Ezav sazna da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da otamo dovede sebi ženu, i da mu je blagoslivljajući ga naložio: “Ne uzimaj žene Kanaanke”,
7i da je Jakov poslušao svog oca i majku i otišao u Padan Aram.
8I vidje Ezav da njegovu ocu Izaku nisu po volji Kanaanke.
9Zato ode Ezav k Jišmćlu i uze sebi, uz svoje dvije žene, za ženu još Mahalatu, kći Jišmćla, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu.
10A Jakov otiđe iz Beer Šebe i otputova u Haran.
11Stiže na jedno mjesto i prenoći ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i leže da tu spava.
12I usnu: Ljestve stajale na zemlji, što su svojim vrhom dopirale sve do neba, i anđeli Božji hodili na njima gore i dolje.
13Gore nad njima stajao je Gospodin i govorio: “Ja sam Gospodin, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim.
14Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji. Prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti ćeš se raširiti. U tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji.
15Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamo god pođeš. I opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te ne ću ostaviti dok ne izvršim što ti obećah.” \
16I Jakov se probudi od sna i povika: “Zaista, Gospodin je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!”
17Pun strahopoštovanja primijeti: “Kako je časno ovo mjesto! Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!”
18Drugo jutro uze Jakov kamen, što ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na nj ulje.
19Tada prozva to mjesto Betel; a prije se taj grad zvao Luza. \
20Nato učini Jakov ovaj zavjet: “Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim sad idem, ako mi da kruha za hranu i haljine za odijevanje,
21i ako se sretno vratim u očinsku kuću, tad će Gospodin biti moj Bog,
22a ovaj kamen, što ga postavih za spomenik, bit će kuća Božja, i od svega što mi dadeš vjerno ću ti dati desetinu.”