Ezekiel 35
1 Ovako mi dođe Gospodnja riječ:
2 ”Sine čovječji, upravi lice prema gori Seiru i prorokuj o njemu! Reci mu:
3 Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću izići protiv tebe, goro Seire! Dići ću svoju ruku na te i učinit ću te pustinjom i pustoši.
4 Gradove ću tvoje porušiti, i ti ćeš postati pustinjom. Tada ćeš spoznati da sam ja Gospodin.
5 Zato što si nosio vječno neprijateljstvo i sinove si Izrćlove predao maču u vrijeme njihove nesreće, kad je krivnja dovela do njihova kraja,
6 tako ja živ bio!? govori svemogući Gospodin? učinit ću da krvariš, i krv će te progoniti.
7 Učinit ću goru Seir pustinjom i pustoši, i sve na njoj satrti što tamo dolazi i prolazi.
8 Napunit ću njezine bregove pobijenima. Na tvojim humovima i u tvojim dolinama i u svim tvojim gudurama padat će pobijeni od mača.
9 Učinit ću te vječnom pustinjom, i gradovi će tvoji ostati nenastanjeni. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin.
10 Zato što si govorila: Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit će moje, i mi ćemo ih uzeti u posjed, ako i boravi ondje Gospodin,
11 tako ja živ bio!? govori svemogući Gospodin? učinit ću s tobom po revnosti tvojega gnjeva, kojom si radila iz svoje mržnje prema njima. Dat ću im da me spoznaju kad ti budem sudio.
12 Tada ćeš spoznati da sam ja Gospodin. čuo sam sve tvoje psovke, koje si izbacila protiv Izrćlovih gora, kad si rekla: Puste leže i nama su dane da ih jedemo.
13 Svojim ste se ustima veličali nasuprot meni i govorili ste drsko protiv mene. čuo sam to dobro.
14 Ovako veli svemogući Gospodin: Opustit ću te na radost sve zemlje.
15 Kako si se ti radovala što je opustjela baština Izrćlove kuće, tako ću i tebi učiniti. Pustinja ćeš postati, goro Seire, i svekoliki Edom! Tada ćeš spoznati da sam ja Gospodin.”