Ezekiel 36
1 Ti, sine čovječji, prorokuj o Izrćlovim gorama i reci: Gore Izrćlove, čujte Gospodnju riječ!
2 Ovako veli svemogući Gospodin: Zato što je neprijatelj govorio o vama: “Ha, vječne visine postadoše naša svojina”,
3 zato prorokuj i reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Zato što su vas pustošili i tražili vas posvuda dok ne dođoste u posjed još preostalim narodima i ne prijeđoste u brbljanje i u govorkanje ljudi,
4 zato, Izrćlove gore, čujte riječ svemogućega Gospodina! Ovako veli svemogući Gospodin gorama i humovima, dolinama i gudurama, pustim ruševinama i ostavljenim gradovima, što postadoše plijen i podsmijeh još preostalim narodima uokolo.
5 Zato ovako veli svemogući Gospodin: Zaista, u žestokom ognju govorim protiv još preostalih naroda i protiv svega Edoma. Oni hoće uzeti u posjed moju zemlju zluradim srcem, dušom punom prezira, i da je oplijene.
6 Zato prorokuj o Izrćlovoj zemlji i reci gorama i humovima, dolinama i gudurama: Ovako veli svemogući Gospodin: Zaista, u ljutoj revnosti govorim, jer morate podnositi porugu naroda.
7 Zato? ovako veli svemogući Gospodin? ja podižem svoju ruku na prisegu: Narodi oko vas nosit će svoju porugu!
8 A vi, Izrćlove gore, pustite da se pomlade vaše grane! Nosite svoj plod mojemu narodu Izrćlu; jer će se uskoro vratiti.\
9 Jer evo, dolazim k vama i okrećem se k vama. Vi ćete opet biti zasijavane i sađene.
10 Umnožit ću na vama ljude, Izrćlu kuću svekoliku. Gradovi će opet biti naseljeni i ruševine će iznova biti sagrađene.
11 Umnožit ću na vama ljude i stoku. Bit će mnogobrojni i plodni. Naselit ću vas kao u prošlosti i učinit ću vam dobra više nego prije. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin.
12 Učinit ću da opet po vama idu ljudi, moj narod Izrćl. Oni će te uzeti u posjed. Ti ćeš biti njihova baština i ne ćeš im više otimati njihovu djecu.
13 Ovako veli svemogući Gospodin: “Zato što govore o tebi: Ti proždireš ljude i svoj vlastiti narod ostavljaš bez djece,
14 ne ćeš više proždirati ljude i svojega naroda ne ćeš više ostavljati bez djece? govori svemogući Gospodin.
15 Ne ću dati da dulje slušaš sramotu od neznabožaca, i rugla od naroda ne ćeš više podnositi. Svojemu narodu ne ćeš više otimati njegove djece”, govori svemogući Gospodin.
16 Ovako mi dođe Gospodnja riječ:
17 ”Sine čovječji, kad je Izrćlov dom stanovao još u svojoj zemlji, tada je oni oskvrnuše svojim putovima i svojim djelima. Kao nečist krvotok bio je preda mnom njihov put.
18 Tada sam izlio svoj gnjev na njih zbog krvi što su je prolili u zemlji i zbog njihovih idola kojima su je oskvrnuli.
19 Razasuo sam ih među narode; bili su razagnani po zemljama. Po njihovim putovima i djelima sudio sam im.\
20 Kad su došli k narodima, oskvrnuli su, kamo su god došli, moje sveto ime, jer se govorilo o njima: To je Gospodnji narod, a ipak su morali izići iz njegove zemlje.
21 Tada mi se sažalilo moje sveto ime, što ga je bila oskvrnula Izrćlova kuća kod svih naroda, među koje je došla.
22 Zato reci Izrćlovoj kući: Ovako veli svemogući Gospodin: Zbog vas, Izrćlova kućo, to ne činim, nego zbog svojega svetog imena, koje ste oskvrnuli kod naroda među koje ste došli.
23 Ja ću opet učiniti svetim svoje veliko ime, koje je bilo oskvrnjeno među narodima, koje ste vi oskvrnuli među njima. Narodi će spoznati da sam ja Gospodin? govori svemogući Gospodin? kad se na vama pokažem svetim pred njima.
24 Ja ću vas uzeti iz svih zemalja i dovesti vas natrag u vašu zemlju.
25 Poškropit ću vas čistom vodom, da budete čisti. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih vaših idola.
26 Dat ću vam novo srce i nov ću duh staviti u vašu nutrinu. Odstranit ću kameno srce iz vaših grudi i dat ću vam pravo srce.
27 Svoj ću duh staviti u vašu nutrinu i učinit ću da hodite po mojim zapovijedima i da savjesno izvršavate moje zakone.
28 Stanovat ćete u zemlji koju sam dao vašim ocima i bit ćete moj narod, i ja ću biti vaš Bog.
29 Oslobodit ću vas od svih vaših nečistoća. Zapovjedit ću žitu i umnožiti ga, i ne ću dati da vas zadesi glad.
30 Umnožit ću plod na drveću i rod na poljima, da ne morate više podnositi sramotu među narodima zbog gladi.
31 Tada ćete se spomenuti svojih zlih putova i djela koja nisu bila dobra. Vi ćete pred samima sobom osjetiti odvratnost zbog svojih grijeha i gadosti.
32 Ne činim to zbog vas? govori svemogući Gospodin? znajte to! Postidite se i zarumenite se zbog svojih putova, Izrćlova kućo!
33 Ovako veli svemogući Gospodin: U dan kad vas očistim od svih vaših grijeha, iznova ću naseliti gradove, i ruševine će opet biti sagrađene.
34 Opustošena zemlja, što je prije ležala pusta pred očima svih prolaznika, opet će se obrađivati.
35 Reći će se: Ova zemlja, što je bila pusta, postala je kao edenski vrt, i gradovi što su ležali u razvalinama, pusti i bili opustošeni, sada su dobro utvrđeni.
36 Narodi što su preostali oko vas spoznat će da sam ja, Gospodin, taj koji je razoreno iznova sagradio i opustošeno opet zasadio. Ja, Gospodin, to sam rekao i to ću izvršiti.
37 Ovako veli svemogući Gospodin: I to će me zamoliti Izrćlov dom da im učinim; umnožit ću ih ljudima kao ovce.\
38 Kao svetište od žrtvenih ovaca, kao Jeruzalem na njegove blagdane od ovaca, tako će opustošeni gradovi biti puni stada ljudi. Tada će spoznati da sam ja Gospodin.”