Ezekiel 10
1 Vidjeh dalje na nebeskom svodu, što je bio nad glavom keruba, nešto kao kamen safir; nešto što je bilo po izgledu kao prijestolje, a pokazalo se nad njima.\
2 On reče čovjeku koji je bio obučen u laneno platno: “Uđi u prostor među kotačima pod kerubima i napuni ruke živim ugljevljem iz prostora među kerubima i razaspi ga na grad!” On uđe pred mojim očima.
3 A kerubi su stajali na južnoj strani Hrama kad uđe čovjek. Oblak napuni unutarnje predvorje.
4 Gospodnja se slava podiže od keruba prema pragu Hrama. Hram se napuni oblakom, a predvorje je bilo puno svjetlosti Gospodnje slave.
5 Lupa krilâ keruba čula se do nutarnjeg predvorja, kao glas svemogućega Boga kad govori.
6 Kad je on čovjeku koji je bio odjeven u laneno platno bio zapovjedio: “Uzmi ognja iz prostora među kotačima, iz prostora među kerubima!”, tada on uđe i stade uz jedan kotač.
7 I jedan kerub iz prostora među kerubima pruži ruku k ognju, što je bio među kerubima, uze i dade ga u ruke onomu koji je bio odjeven u laneno platno. Ovaj to primi i dođe van.
8 Tada se pokaza na kerubima nešto kao čovječja ruka pod njihovim krilima.
9 Vidio sam četiri kotača pokraj keruba, po jedan kotač pokraj svakoga keruba. Kotači su izgledali kao krizolit.
10 činilo se da su sva četiri kotača bila jednaka, kao da bi bio kotač u kotaču.
11 Kad bi išli, kretali bi se na četiri strane. Nisu se okretali kad bi išli; išli su uvijek u pravcu što ga je imao prednji kotač, za njim, a da se nisu okretali kad bi išli.\
12 Cijelo njihovo tijelo, leđa, ruke i krila, kao i kotači, sva četiri, bili su puni očiju svuda uokolo.
13 Kotači su se zvali, kako sam čuo na svoje uši, vihor.
14 Svako je biće imalo četiri: prvo volovo, drugo čovječje, treće lavlje, četvrto orlovo lice.
15 Kerubi se podigoše. To je bilo isto biće koje sam bio gledao na rijeci Kebaru.
16 Kad bi kerubi išli, trčali su i kotači uz njih, i kad bi kerubi zamahnuli krilima, da se podignu od zemlje, kotači se nisu odmicali od njihove strane.
17 Kad bi oni stali, zastali bi i kotači. Kad bi se oni podizali, podizali bi se s njima i kotači, jer je duh bića bio u njima.
18 Gospodnja slava ostavi prag Hrama i zauze svoje sjedište na kerubima.
19 Tada zamahnuše kerubi krilima i podigoše se od zemlje pred mojim očima; kad su polazili, i kotači su pošli zajedno s njima. Stadoše na istočnim vratima Gospodnjega Hrama. Odozgo nad njima stolovala ja slava Izrćlova Boga.\
20 To su bila ista bića koja sam pod Izrćlovim Bogom već bio vidio na rijeci Kebaru; sada sam znao, da su to bili kerubi.\
21 Svako je imalo četiri lica i četiri krila; nešto kao čovječja ruka pokazalo se pod njihovim krilima.\
22 A što se tiče izgleda njihovih lica, bila su ista kao ona koja sam bio vidio na rijeci Kebaru. Svako je biće išlo pravo ispred sebe.