Ezekiel 11
1 Nato me duh podiže i odnese me na istočna vrata Gospodnjega Hrama, što gledaju na sunčani istok. Na vratima vidjeh dvadeset i pet ljudi i u njihovoj sredini ugledah Jaazaniju, Azurova sina, i Pelatju, Benajina sina, knezove naroda.
2 Gospodin mi reče: “Sine čovječji, to su ljudi koji smišljaju nesreću i daju zao savjet u tom gradu.
3 Oni govore: Nisu li istom nedavno sagrađene kuće? Grad je lonac, a mi smo meso.
4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji!”
5 Tada dođe Gospodnji duh na me i reče mi: “Reci: Ovako veli Gospodin: Tako govorite, Izrćlov dome, i znam dobro misli što se rađaju u vama.
6 Mnoge između sebe pobiste u tom gradu i napuniste njegove ulice pobijenima.
7 Zato ovako veli svemogući Gospodin: Od vas pobijeni, što ih poubijaste u sredini grada, oni su meso, a on je lonac. A vas ću izvesti iz njegove sredine.
8 Bojite se mača, a ja ću mač pustiti na vas? govori svemogući Gospodin.
9 Izbacit ću vas iz toga grada i dat ću vas u ruke tuđincima i izvršit ću na vama kazneni sud.
10 Od mača ćete pasti. Sudit ću vam na Izrćlovoj granici i spoznat ćete da sam ja Gospodin.
11 Ovaj grad ne će vam biti lonac, niti ćete vi u njemu biti meso. Sudit ću vam na Izrćlovoj granici.
12 Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, po čijim uredbama niste hodili i čije zapovijedi niste izvršavali. Štoviše, radili ste po običajima neznabožačkih naroda oko vas.”
13 Dok sam tako prorokovao, umre Pelatja, Benajin sin. Tada padoh ničice na lice, povikah u sav glas i rekoh: “Ah, svemogući Gospodine, hoćeš li sasvim uništiti Izrćlov ostatak?”
14 Dođe mi Gospodnja riječ ovako:
15 ”Sine čovječji, tvoja braća, rođaci, suprognanici i sva Izrćlova kuća, svi su oni o kojima vele jeruzalemski stanovnici: Oni su daleko od Gospodina, nama je zemlja dana u posjed.
16 Zato reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Jest, ja sam ih odveo u daljinu, među neznabožačke narode i razasuo ih u zemlje, i u zemljama u koje su došli za malo vremena postao sam im mjesto svetoga štovanja.
17 Zato reci: Ovako veli svemogući Gospodin: Sabrat ću vas iz naroda i pokupit ću vas iz zemalja kamo ste se razasuli, i dat ću vam opet Izrćlovu zemlju.
18 Oni će doći tamo i odstranit će iz nje sve gadove i njihove odvratnosti.
19 Dat ću im drugo srce i nov duh stavit ću u njihovu nutrinu. Izvadit ću iz njihova tijela kameno srce i dat ću im mesno srce,
20 da hode po mojim uredbama i brižno drže moje zapovijedi. Oni će biti moj narod, i ja ću biti njihov Bog.
21 A onima kojima srce ostaje privrženo odvratnostima i idolskim gadovima, platit ću njihov put na njihovu tijelu”, govori svemogući Gospodin.
22 Nato zamahnuše kerubi svojim krilima, i kotači su potrčali uz njih. Odozgo nad njima stolovala je slava Izrćlova Boga.
23 I podiže se Gospodnja slava iz područja grada i stade na gori, koja leži na istoku grada.
24 A mene duh podiže i odnese me u viđenju Božjim duhom natrag u Kaldeju k prognanicima. Viđenje koje sam bio gledao, iščeznu mi.
25 Ja iskazah prognanicima sve Gospodnje riječi, što ih je on bio objavio viđenjem.