Bible

1 Tada mi povika u sav glas u uši: “Približava se kazneni sud gradu. Svaki neka nosi u ruci svoje razorno oruđe!” 2 Tada dođe odjednom šest ljudi od gornjih vrata što stoje prema sjeveru. Svaki je imao u ruci razorno oruđe. Jedan čovjek bio je u njihovoj sredini, odjeven u laneno platno, s pisarskom opremom uz bedro. Dođoše i stadoše pokraj mjedenoga žrtvenika. 3 Slava Izrćlova Boga bila se podigla od keruba, na kojima je bila, i zaputila se k pragu Hrama. Tada on pozove čovjeka koji je bio odjeven u laneno platno i koji je imao pisarsku opremu uz bedro. 4 Gospodin mu zapovjedi: “Idi posred grada, posred Jeruzalema, i zabilježi Tau na čelo ljudima koji uzdišu i jadikuju zbog svih gadosti koje su se činile u njemu!” 5 A drugima reče pred mojim ušima: “Idite za njim u grad i pobijte ga! Neka vaše oko ne gleda milostivo! Nemajte milosrđa! 6 Starce, mladiće, djevojke, djecu i žene pobijte do uništenja! Ali ne dirajte ni jednoga koji nosi na sebi Tau! Počnite od moga svetišta!” Oni počeše od ljudi, starješina što su stajali pred Hramom. 7 On im zapovjedi: “Oskvrnite kuću i napunite predvorja pobijenima! Onda iziđite!” Tada iziđoše i učiniše u gradu krvoproliće. 8 Kada su tako ubijali i ja bio ostao sam, tada padoh na lice i povikah: “Ah, svemogući Gospodine, hoćeš li zatrti sav Izrćlov ostatak kad tako izlijevaš gnjev na Jeruzalem?” 9 On mi odgovori: “Krivnja Izrćlove i Judine kuća je velika, preko svake mjere. Zemlja je puna krvi i grad je pun nasilja, jer misle: Gospodin je ostavio zemlju i Gospodin ne vidi. 10 Zato moje oko ne će gledati milostivo. Ne ću imati milosrđa. Njihov ću put okrenuti na njihovu glavu.” 11 Tada čovjek koji je bio odjeven u laneno platno i koji je imao pisarsku opravu uz bedro, donese vijest: “Učinio sam kako si mi zapovjedio.”