Exodus 4
1 Mojsije odvrati: “Ali ako mi ne budu vjerovali i ako me ne poslušaju, nego reknu: Nije ti se Gospodin objavio?”
2 Tada mu Gospodin odvrati: “Što ti je to u ruci?” Odgovori: “Štap.”
3 I on zapovjedi: “Baci ga na zemlju!” Baci ga na zemlju, a on posta zmija. A Mojsije pobježe od nje.
4 I Gospodin zapovjedi Mojsiju: “Pruži ruku svoju i primi je za rep!” On pruži ruku i uhvati je. Ona opet posta štap u njegovoj ruci.
5 ”Tako moraju vjerovati da ti se je objavio Gospodin, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.”
6 Dalje mu reče Gospodin: “Stavi svoju ruku u svoja njedra!” On stavi svoju ruku u njedra. Kad je opet izvadi, bila je njegova ruka od gube bijela kao snijeg.
7 Nato zapovjedi: “Stavi još jedanput svoju ruku u njedra!” On stavi ruku još jedanput u njedra, i kad opet izvadi iz njedara, bila je opet kao ostalo njegovo tijelo.
8 ”Ako ti dakle ne htjednu vjerovati i ne poslušaju na prvi znak, vjerovat će na drugi znak.
9 Ako li ne budu vjerovali na oba ta znaka i ne poslušaju te, onda uzmi malo vode iz Nila i prolij je na suho tlo! Tada će se voda što si je uzeo iz Nila na suhom tlu pretvoriti u krv.”
10 A Mojsije reče Gospodinu: “Ipak ne, Gospodine! Ja nisam čovjek koji zna govoriti. Nisam prije bio, a nisam ni sada, otkad govoriš sa svojim slugom, nego sam sporih usta i spora jezika.”
11 Ali Gospodin mu odgovori: “Tko dade čovjeku usta? Tko ga učini nijemim ili gluhim? Tko s očima ili slijepim? Ne činim li to ja, Gospodin?
12 Idi dakle! Ja ću biti u tvojim ustima i učit ću te što ćeš govoriti.”
13 Ali on odvrati: “Ne, Gospodine! Pošalji koga hoćeš!”
14 Sada se razljuti Gospodin na Mojsija i reče: “Nije li ti brat Aron još tu, levit? Znam da on veoma dobro može govoriti. On je već na putu da te susretne. Kad te vidi, obradovat će se od srca.
15 Govori s njim, stavi mu ove riječi u usta! Ja ću tvoj i njegov govor voditi i nadahnut ću vas što ćete činiti.
16 On neka u tvoje ime govori narodu! On neka bude govornik umjesto tebe, i ti ćeš mu biti umjesto Boga!
17 Uzmi taj štap u ruku! Njim čini čudesne znake!”
18 I Mojsije se vrati k svojemu tastu Jitru i zamoli ga: “Htio bih se vratiti k svojim plemenicima u Egipat da vidim jesu li još živi.” Jitro odgovori Mojsiju: “Idi u miru!”
19 Gospodin je naime bio Mojsiju u midjanskoj zemlji zapovjedio “Idi, vrati se sada u Egipat! Jer su svi mrtvi koji su ti radili o glavi.”
20 Mojsije uze, dakle, svoju ženu i svoje sinove, posadi ih na magarca i vrati se u Egipat. A štap Božji uze Mojsije u ruku.
21 Još reče Gospodin Mojsiju: “Kad se vratiš u Egipat, pazi: čini pred faraonom sva čudesna djela što ih dadoh u tvoju vlast! Ipak ću učiniti da mu otvrdne srce da ne pusti naroda da ide.
22 Tada reci faraonu: Ovako govori Gospodin: Izrćl je prvorođeni moj sin.
23 Zapovijedam ti: Pusti mog sina da ide, da mi služi! Ako li ga ne pustiš da ide, onda ću usmrtiti tvoga prvorođenog sina.”
24 Putem u prenoćište stane Gospodin na put Mojsiju i htjede ga usmrtiti.
25 Tad Sipora uze oštar kamen, obreza njim prednju kožicu svog sina, baci mu je pred noge i reče: “Krvav si mi zaručnik!”
26 Potom ga pusti. Ona tad upotrijebi riječ: “krvav zaručnik” zbog obrezanja.
27 Gospodin je bio zapovjedio Aronu: “Izađi u pustinju ususret Mojsiju!” Tako se on zaputi, stiže ga na gori Božjoj, i poljubi ga.
28 I Mosije kaza Aronu sve Gospodnje riječi kojima mu je bio predao svoje poslanje, i sve čudesne znake što mu je bio naložio da čini.
29 Mojsije i Aron otiđoše i skupiše sve starješine Izrćlovih sinova.
30 Aron im kaza sve što je bio Gospodin naložio Mojsiju i on učini čudesne znake pred očima naroda.
31 Narod mu je vjerovao, i kad čuše da se je Gospodin zauzeo za Izrćlove sinove i pogledao na njihovu nevolju, nakloniše se i baciše se ničice.