1Nato odoše Mojsije i Aron i rekoše faraonu: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Pusti moj narod da ide, da mi u pustinji slavi svetkovinu!”
2A faraon odgovori: “Tko je Gospodin da ga slušam i pustim Izrćla da ide? Ne poznajem Gospodina, a ne ću ni pustiti Izrćla.”
3Oni odvratiše: “Bog Hebreja objavi nam se. Mi bismo htjeli otići tri dana hoda daleko u pustinju, da tamo žrtvujemo Gospodinu, svojemu Bogu, da nas ne pohodi kugom ili mačem.”
4Ali im egipatski kralj odvrati: “Mojsije i Arone, zašto odvraćate narod od njegova rada? Idite za svojim poslom!”
5Dalje reče faraon: “Eto, već je previše besposličara u zemlji! Hoćete li još i ove odvratiti od njihovih poslova?”
6Još istoga dana izda faraon narednicima i nadzornicima naroda ovu zapovijed:
7”Ne dajite više narodu kao dosad slame za pravljenje opeke! Neka idu sami skupljati sebi slamu!
8Ali tražite od njih onoliko opeka koliko su ih dosad pravili, i od toga ništa ne smanjujte! Jer su lijeni, zato zahtijevaju: Hoćemo da idemo žrtvovati svojemu Bogu!
9Ljudima se mora posao otežati, da budu na njemu zaposleni i da ne slušaju ludih brbljanja.”
10Narednici i nadzornici naroda otiđoše i priopćiše narodu zapovijed: “Ovako govori faraon: Više vam ne dam slame.
11Idite sami i donosite sebi slamu gdje je nađete! A od posla vam se ne smanjuje ništa.”
12I raziđe se narod po svoj egipatskoj zemlji, da skuplja strnjiku za pravljenje pljeve.
13A narednici ih tjerali: “Imate svaki dan čitav posao posvršavati kao prije kad je bilo slame!”
14I korilo se nadzornike Izrćlovih sinova, koje su bili postavili nad njima faraonovi narednici, i prigovaralo im se: “Zašto posljednjih dana ne dovršiste određeni broj opeka kao prije?”
15Tada dođoše nadzornici Izrćlovih sinova faraonu i upitaše ga plačući: “Zašto daješ da se tako radi s tvojim slugama?
16Slama se više ne daje tvojim slugama, a ipak se nalaže: Opeke nam samo pravite! Pa i tuče se tvoje sluge. Kriv je tvoj narod.”
17A on odgovori: “Lijeni ste, lijeni! Zato zahtijevate: Mi hoćemo ići žrtvovati Gospodinu.
18Sad hajdete na rad! Slama vam se ne će davati. A određeni broj opeka imate izručiti!”
19Nadzornici Izrćlovih sinova vidješe da su u teškom položaju zbog zapovijedi da se ne smije smanjiti broj opeka na dan.
20Kad otiđoše od faraona, sretoše Mojsija i Arona, koji su ih čekali.
21Njima viknuše: “Gospodin neka vam uračuna i sudi o tome što učiniste, da nas posve zamrze faraon i njegovi sluge! Vi im dadoste mač u ruku, da nas pobiju!”
22Tada se Mojsije obrati Gospodinu i pomoli se: “Gospodine! Zašto navuče toliko zlo na ovaj narod? Zašto me posla ovamo?
23Otkako otiđoh k faraonu da pregovaram s njim po tvom nalogu, on muči narod još gore, a ti ne činiš ništa da izbaviš svoj narod.”