Exodus 3
1 A Mojsije je čuvao ovce svome tastu Jitru, svećeniku midjanskomu. Jednoga dana odvede on stado u pustinju i dođe na goru Božju, na Horeb.
2 Tada mu se objavi anđeo Gospodnji u ognjenom plamenu što je izbijao iz grma. Pogleda, a to grm gori plamenom, ali ne izgara.
3 Mojsije pomisli: “Idem iz blizine vidjeti tu rijetku pojavu zašto grm ipak ne izgara.”
4 Kad Gospodin vidje gdje prilazi da vidi, poviknu mu Bog iz grma: “Mojsije, Mojsije!” On odgovori: “Evo me!”
5 A on zapovjedi: “Ne primiči se bliže ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojemu stojiš sveto je tlo!”
6 I nastavi: “Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Izakov i Bog Jakovljev.” Tada Mojsije zakloni svoje lice, jer se bojao gledati u Boga.
7 A Gospodin reče: “Dobro vidjeh nevolju svojega naroda u Egiptu i razabrah njegovu tužbu na tlačitelje. Znam kako puno trpi.
8 Zato, evo, siđoh da ga izbavim iz ruku Egipćana i da ga izvedem iz te zemlje u zemlju lijepu i prostranu, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, u mjesta gdje su Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani i Jebusejci.
9 Dosta tužba Izrćlovih sinova dopre do mene, i ja vidim kako ih teško muče Egipćani.
10 Zato sad idi! Šaljem te k faraonu. Izvedi moj narod, Izrćlove sinove, iz Egipta!”
11 Tada upita Mojsije Boga: “Kako, zar ja da idem faraonu: da izvedem Izrćlove sinove iz Egipta?”
12 On potvrdi: “Ja ću biti s tobom. I ovo neka ti bude kao znak da te šaljem: Kad izvedeš narod iz Egipta, častit ćete Boga na ovoj gori.”
13 Mojsije opet zapita Boga: “Ali kad dođem k Izrćlovim sinovima pa im reknem: Bog otaca vaših šalje me k vama, i ako me upitaju: Kako mu je ime, što ću im odgovoriti?”
14 Bog odgovori Mojsiju: “Ja sam, koji jesam.” I nastavi: “Tako reci sinovima Izrćlovim: Onaj Ja sam posla me k vama!”
15 Dalje reče Bog Mojsiju: “Tako javi Izrćlovim sinovima: Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, posla me k vama. To je moje ime navijeke, i tako me se ima zvati od koljena do koljena.
16 Idi i sakupi starješine Izrćlovih sinova i reci im: Gospodin, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, javi mi se i reče: Dobro pripazih na vas i na to što vam se zbivalo u Egiptu,
17 i odlučih: Izvest ću vas iz nevolje u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med.
18 Ako te poslušaju, onda idi sa starješinama Izrćlovih sinova egipatskomu kralju! Recite mu: Gospodin, Bog Hebreja, objavi nam se. Mi moramo odmah tri dana hoda daleko poći u pustinju da žrtvujemo Gospodinu, Bogu svojemu.
19 A ja znam da vas egipatski kralj ne će pustiti da idete, ako na to ne bude silom prisiljen.
20 Ali ja ću pružiti svoju ruku i pohodit ću Egipat svim svojim čudesima, što ću ih učiniti u njemu, i poslije će vas pustiti.
21 Učinit ću da taj narod nađe milost u Egipćana. Kad pođete, ne ćete otići praznih ruku.
22 Žene će naime izmoliti od svojih susjeda i domaćica srebrnih i zlatnih dragocjenosti i haljina. To ćete staviti na svoje sinove i kćeri i tako od Egipćana uzeti plijen.”