Exodus 2
1 Neki muž iz kuće Levijeve ode i oženi se ženom iz svog plemena.
2 Žena zatrudnje i rodi sina. Kad vidje da je lijep, sakrivala ga je tri mjeseca.
3 A kad ga nije mogla dulje sakrivati, uze za nj košaricu od papirusove trstike. Zamaza je dobro asfaltom i smolom, stavi dječaka u nju i položi je u trsku kraj Nila.
4 Njegova sestra stajala je podalje, da vidi što će od njega biti.
5 Tada dođe faraonova kći na Nil, da se kupa. Dok su njezine sluškinje hodale amo-tamo po obali Nila, ugleda ona košaricu u trsci. Posla svoju sluškinju tamo, da je donese.
6 Kada je otvori, vidje dijete: bio je dječak i plakao je. Sažali se nad njim i pomisli: “To je jedno od hebrejske djece.”
7 Tada upita njegova sestra faraonovu kćer: “Hoćeš li da idem i da ti dovedem dojkinju Hebrejku, da doji dijete?”
8 Odgovori joj faraonova kći: “Idi!” I ode djevojčica i dovede dječakovu majku.
9 Reče joj faraonova kći: “Uzmi ovog dječaka i doji ga! Ja ću ti za to platiti!” Žena uze dječaka i dojila ga je.
10 Kad dječak posta veći, donese ga natrag faraonovoj kćeri. Ona ga uze kao sina i nadjenu mu ime Mojsije. “Jer”, reče, “izvadila sam ga iz vode.”
11 U ono vrijeme, kad je Mojsije bio odrastao, posjeti on jednoga dana svoje zemljake i vidje kako moraju raditi teške poslove. Kad opazi kako jedan Egipćanin tuče jednoga od njegovih hebrejskih sunarodnjaka,
12 obazre se na sve strane i kad vidje da nema nikoga u blizini, ubi Egipćanina i zatrpa ga u pijesak.
13 Drugog dana izađe on opet van. Upravo su se bila posvađala dva Hebrejca. On doviknu onomu koji je imao krivo: “Zašto tučeš svog zemljaka.”
14 A on odvrati: “Tko je tebe postavio za poglavara i suca nad nama? Hoćeš li i mene ubiti kao Egipćanina?” Mojsije se uplaši, jer pomisli: “Ipak se to saznalo.”
15 Faraon je to čuo i htio je Mojsija pogubiti. Ali Mojsije pobježe ispred faraona i nastani se u midjanskoj zemlji. Odmarao se na jednom studencu.
16 Midjanski svećenik imao je sedam kćeri. One dođoše zahvatiti vode i napuniti korita, da napoje ovce svojega oca.
17 A tada dođoše pastiri i rastjeraše ih. Mojsije ustade, obrani ih i napoji im ovce.
18 I kad se one vratiše k svom ocu Reuelu, on upita: “Što se danas tako brzo vratiste?”
19 Odgovoriše: “Jedan Egipćanin obrani nas od pastirâ i pomože nam zahvatiti vode i napojiti ovce.”
20 A on reče svojim kćerima: “Pa gdje je? Zašto tamo ostaviste toga čovjeka? Zovnite ga, da jede s nama!”
21 Mojsije se skloni da ostane kod onoga čovjeka. On dade Mojsiju svoju kćer Siporu za ženu.
22 Kad mu ona rodi sina, nadjenu mu on ime Geršon; jer reče: “Gost sam u tuđoj zemlji.” \
23 Prođe puno vremena. Uto umre egipatski kralj. A Izrćlovi sinovi uzdisali su još uvijek pod teškim poslom i vapili su glasno za pomoć. I njihov vapaj diže se od rada k Bogu.
24 Bog je čuo njihove vapaje. I spomenu se Bog svojega saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
25 Bog pogleda na Izrćlove sinove i Bog se za njih zauze.