1Ovo su imena Izrćlovih sinova koji su bili došli sa svojim obiteljima u Egipat zajedno s Jakovom:
2Ruben, Šimun, Levi, Juda,
3Jisakar, Zebulun, Benjamin,
4Dan, Naftali, Gad i Ašer.
5Broj Jakovljevih potomaka bio je sedamdeset. Josip je već prije boravio u Egiptu.
6Poslije Josipove smrti i smrti sve njegove braće i svega onoga naraštaja
7umnožiše se veoma Izrćlovi sinovi i postadoše vrlo mnogobrojni i jaki, tako da je sva zemlja bila njima gusto napučena.
8Tada zavlada u Egiptu novi kralj, koji nije ništa znao o Josipu.
9On reče svome narodu: “Gle, narod Izrćlovih sinova brojniji je i moćniji od nas.
10Hajde da mudro s njim postupamo, da dalje ne raste i da u slučaju kakva rata ne prijeđe našim neprijateljima, ne udari na nas i ne ode iz zemlje.”
11Tada postavi nad njim nadglednike, da ih izmuče teškim poslovima zidajući za faraona skladišta? gradove Pitom i Ramses.
12Ali što su ga više tlačili, to se on više množio i širio, tako da su (Egipćani) strahovali od Izrćlovih sinova.
13Zato su Egipćani silom gonili Izrćlove sinove na rad.
14Ogorčavali su im život teškim poslom s ilovačom i opekama i svakovrsnim radom u polju. Silom su ih gonili na sve te poslove.
15A hebrejskim babicama, od kojih se jedna zvala Šifra, a druga Pua, zapovjedi egipatski kralj ovo:
16”Kad pomažete Hebrejkama kod poroda, pripazite na spol: Je li dječak, usmrtite ga! Je li djevojčica, neka ostane na životu!”
17Ali babice su se bojale Boga i nisu činile kako im je zapovjedio egipatski kralj, nego su ostavljale dječake na životu.
18Zato egipatski kralj dade dozvati babice i zapita ih: “Zašto tako činite i ostavljate dječake na životu?”
19Babice odgovoriše faraonu: “Hebrejke nisu kao egipatske žene, nego znaju same sebi pomoći. Prije nego dođe babica one već rode.”
20Zato Bog učini dobro babicama. Tako se je narod množio i postao veoma mnogobrojan.
21Jer su se babice bojale Boga, dade im Bog veliko potomstvo.
22Ali faraon zapovjedi svemu narodu: “Sve dječake što se rode bacajte u Nil, a djevojčice ostavljajte na životu!”