Exodus 16
1 Sva se općina Izrćlovih sinova podiže od Elima i dođe u pustinju Sin, koja leži između Elima i Sinaja, petnćstoga dana drugoga mjeseca nakon izlaska iz egipatska zemlje.
2 Zbog pustinje mrmljala je sva općina sinova Izrćlovih protiv Mojsija i Arona.
3 Rekoše im sinovi Izrćlovi: “Radije bismo ipak bili pomrli od Gospodnje ruke u egipatskoj zemlji, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli do sitosti. A vi nas odvedoste u ovu pustinju da pomorite svu općinu glađu.”
4 Tada reče Gospodin Mojsiju: “Dobro! Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka onda narod izlazi van i skupi sebi koliko mu treba na dan. Hoću ga time staviti na kušnju, hoće li se ravnati po mojoj uputi ili neće.
5 A kad budu šesti dan pripravili što su donijeli, bit će dvaput onoliko koliko bi nakupili svaki dan.”
6 Mojsije i Aron objaviše potom svima sinovima Izrćlovim: “Večeras ćete spoznati da je Gospodin onaj koji vas izvede iz egipatske zemlje.
7 A sutra ćete vidjeti slavu Gospodnju. Jer je on čuo vaše mrmljanje protiv Gospodina. A što smo mi da mrmljate protiv nas?”
8 Mojsije nastavi: “Po tome što će vam Gospodin dati da večeras jedete mesa i ujutro kruha do sitosti spoznat ćete da je Gospodin čuo vaše mrmljanje, što ga podigoste protiv njega. Jer što smo mi? Nije protiv nas bilo upravljeno vaše mrmljanje, nego protiv Gospodina.”
9 Nato reče Mojsije Aronu: “Zapovjedi svoj općini sinova Izrćlovih: Pristupite pred Gospodina! Jer je on čuo vaše mrmljanje.”
10 Kad onda Aron to priopći svoj općini sinova Izrćlovih i oni pogledaše prema pustinji, objavi se slava Gospodnja u oblaku.
11 A Gospodin reče Mojsiju:
12 ”čuo sam mrmljanje sinova Izrćlovih. Kaži im ovo: Večeras ćete dobiti za jelo mesa i sutra ćete se ujutro nasititi kruha. Tako ćete spoznati da sam ja Gospodin Bog vaš.”
13 I doista: uvečer doletje jato prepelica i pokri tabor. A sutradan se prostrla rosa okolo tabora.
14 Kad je rosa ishlapijela, ležalo je po pustinji nešto sitno, zrnato; sitno kao slana na zemlji.\
15 Kad to vidješe sinovi Izrćlovi, upitaše jedan drugoga: “Što je to?”, jer nisu znali što je bilo. Mojsije im reče: “To je kruh što vam ga dade Gospodin da ga jedete.
16 Ovo zapovijeda Gospodin: Svaki od vas neka nakupi toga koliko mu treba: jedan gomer za svakoga prema broju vaših osoba! Ali svaki neka uzme od toga samo za one koji su mu u šatoru!”
17 Sinovi Izrćlovi učiniše tako i nakupiše jedan mnogo, drugi malo.
18 Kad izmjeriše na gomer, ne dođe više onomu koji nakupi mnogo, niti manje onomu koji nakupi malo. Svaki nakupi koliko mu je trebalo.
19 Dalje im zapovjedi Mojsije: “Nitko neka ne sačuva ništa od toga do sutra!”
20 Ali oni ne poslušaše Mojsija, nego neki sačuvaše nešto od toga do sutra. No to se ucrva i sagnji. Zato se Mojsije na njih razljuti.
21 Tako bi oni to sakupljali svako jutro, svatko koliko bi mu trebalo. Ali čim bi sunce ugrijalo, to bi se rastopilo.
22 Sedmoga dana nakupiše dvaput toliko hrane, dva gomera po osobi. Sve starješine općine dođoše i javiše to Mojsiju.
23 On im odgovori: “Ovo zapovijeda Gospodin: Sutra je dan odmora, sveta Gospodnja subota. Što hoćete peći, pecite, i što hoćete kuhati, kuhajte! Sve što preostane ostavite za sebe na stranu, da se sačuva za sutra!”
24 Ostaviše, dakle, to na stranu do sutra, kao što je bio zapovjedio Mojsije, i nije zaudaralo i u tome se nije našao crv.
25 Mojsije zapovjedi: “Jedite to danas; jer je danas Gospodnja subota! Danas ne ćete ništa naći na polju.\
26 Skupljajte šest dana! Sedmi je dan subota. Taj dan nema ništa.”
27 Kad sedmoga dana izađoše neki od naroda da skupljaju, ne nađoše ništa.
28 Onda reče Gospodin Mojsiju: “Dokle ćete se još nećkati u izvršavanju mojih zapovijedi i uputa?
29 Pomislite ipak na to da vam Gospodin dade subote! Zato vam daje šestoga dana hrane za dva dana. Svatko neka ostane kod kuće. Neka nitko sedmoga dana ne ostavlja svoj stan!”
30 Tako je svetkovao narod subotu, sedmi dan.
31 A sinovi Izrćlovi prozvaše to mana. Bila je bijela kao sjeme korijandrovo, i okus joj je bio kao od medena kolača.
32 Mojsije proglasi: “Ovo nalaže Gospodin: Neka se od toga sačuva pun gomer za buduće naraštaje, da vide hranu kojom sam vas u pustinji hranio, kad vas izvedoh iz egipatske zemlje!”
33 Stoga zapovjedi Mojsije Aronu: “Uzmi vrč, uspi u nj pun gomer mane i stavi ga pred Kovčeg zavjeta, da se čuva za buduće naraštaje!”
34 I stavi ga Aron pred Kovčeg zavjeta, da se čuva, kao što je Gospodin bio naložio Mojsiju.
35 Sinovi Izrćlovi jeli su manu četrdeset godina, dok ne dođoše u napučenu zemlju. Jeli su manu dok ne dođoše na među kanaanske zemlje.
36 Gomer je deseti dio efe.