Exodus 17
1 Nato sva općina sinova Izrćlovih, na zapovijed Gospodnju, pođe dalje iz pustinje Sina od postaje do postaje. Utaboriše se u Refidimu. Kako ondje nije bilo pitke vode za narod,
2 posvađa se narod s Mojsijem i povika: “Daj nam vode da pijemo!” A Mojsije im odvrati: “Što se vi svađate sa mnom? Zašto kušate Gospodina?”
3 Ali narod, koji je ondje žeđao za vodom, mrmljao je i dalje protiv Mojsija i govorio: “Zašto nas izvede iz Egipta? Zar da nas, našu djecu i našu stoku pomoriš žeđu?”
4 I Mojsije zavapi Gospodinu: “Što da učinim s ovim narodom? Još samo malo pa će me kamenovati.”
5 Gospodin odgovori Mojsiju: “Idi pred narodom! Uzmi sa sobom nekoliko izrćlskih starješina! Uzmi i štap u ruku, kojim si udarao po Nilu, i idi!
6 Ja ću se tamo naći pred tobom na stijeni, na Horebu. Udari tada u stijenu, i voda će iz nje poteći, i narod će moći piti.” Mojsije učini tako pred očima izrćlskih starješina.
7 Mjesto prozva Masa i Meriba,jer su se ondje sinovi Izrćlovi svađali i kušali Gospodina, kad su govorili: “Je li Gospodin među nama ili nije?”
8 Tada dođoše Amalečani kako bi se borili s Izrćlcima u Refidimu.
9 Mojsije zapovjedi Jošui: “Izaberi za nas ljude i zametni sutra boj s Amalečanima! Ja ću stajati na vrhu brda sa štapom Božjim u ruci.”
10 Jošua učini kako mu je bio zapovjedio Mojsije, i borio se je s Amalečanima. A Mojsije, Aron i Hur uziđoše na vrh brda.
11 Dok je Mojsije držao uvis svoje ruke, pobjeđivali su Izrćlci. A kad bi spustio ruke, pobjeđivali su Amalečani.
12 Napokon se Mojsijeve ruke umoriše. Zato uzeše kamen, te mu ga podmetnuše. On sjede na nj, i Aron i Hur podupriješe mu ruke, jedan s jedne strane, drugi s druge. Tako mu izdržaše ruke do sunčeva zalaska u jednakom položaju,
13 i Jošua pobijedi Amalečane i njihovu vojsku oštricom mača.
14 Nato zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Zapiši to za spomen u knjigu i kaži Jošui da ću spomen na Amalečane sasvim zatrti pod nebom!”
15 Onda načini Mojsije žrtvenik i nazva ga “Gospodin je stijeg moj”.
16 On reče: “Ruku uvis Gospodinu! Gospodin ratuje protiv Amaleka od koljena do koljena.”