1Ima još drugo zlo što ga vidjeh pod suncem. Ono teško tišti čovjeka:
2Nekom čovjeku daje Bog bogatstvo, blago i slavu. Ništa što zaželi njegovo srce, ne nedostaje mu. Ali mu Bog ne dopušta da u tome uživa. U tome uživa stranac: to je taština i ljuto zlo.
3Ako bi tko imao stotinu djece i živio mnogo godina i broj se dana njegova života veoma namnožio, a on ne bi mogao uživati dobra, te ni pokopa ne bi imao, kažem: Bolje je nedonošče od njega.
4Jer ono dođe uzalud i ide odavle u tamu. Ime mu je noću pokriveno.
5Ne vidi sunca i ništa o njemu ne zna. Ali počiva bolje nego onaj.
6Kad bi živjelo i dvije tisuće godina, ne bi okušalo dobra: ne ide li sve na jedno mjesto?
7Sav je trud čovjeka za njegova usta, ali se nikad ne utiša njegova čežnja.
8Koju prednost ovdje ima mudrac pred luđakom, pred siromahom koji razumije živjeti?
9Bolje je vidjeti očima nego lutati čežnjom. I to je taština i trka za vjetrom.
10Što se događa, određeno je davno unaprijed. Što biva od čovjeka, to stoji tvrdo. Nitko ne može pozvati na odgovor onoga koji je jači od njega.
11Što veća hrpa riječi, to veća taština. Što to koristi čovjeku?
12Jer tko zna što je dobro čovjeku u životu malo ništavnih dana njegova života? Oni mu prolaze kao sjena. Jer tko može kazati čovjeku što će poslije njega biti pod suncem?