Ecclesiastes 7
1 Bolje je dobro ime nego dobro ulje. Dan smrti više je vrijedan nego dan rođenja.
2 Bolje je ići u kuću žalosti nego u kuću gošćenja; jer je ovdje svršetak svakoga čovjeka. Tko još živi, prima to k srcu.\
3 Bolje je zabrinutost nego smijeh. Jer ako je lice i tužno, može ipak biti veselo srce.
4 Srce mudrih ljudi boravi u kući žalosti, a srce ludih u kući veselja.
5 Bolje je slušati ukor mudroga nego hvalospjev luđaka!
6 Jer kao što praska trnje pod kotlom, takvo je pljeskanje luđaka. I to je taština!
7 Jer globljenje čini mudra čovjeka ludim, a mićenje pokvari srce.
8 Bolji je svršetak jedne stvari nego njezin početak. Bolja je strpljivost nego oholost!
9 Ne podaji se prebrzo srdžbi, jer srdžba prebiva u grudima ludih!
10 Ne govori: “Kako to da su prije bila bolja vremena nego danas?” Jer mudrost ti ne nadahnu to pitanje.
11 Dragocjena je mudrost kao baština i probitak onima koji vide sunce,
12 jer je u sjeni mudrosti čovjek tako dobro zaklonjen kao u sjeni novca. Ali znanje mudrosti ima prednost u tom što daje život onome koji je posjeduje.
13 Pogledaj djelo Božje! Tko može ispraviti što je on iskrivio?
14 Je li ti dobro, budi dobre volje! Je li ti zlo, onda upamti: jedno i drugo je Bog tako odredio da čovjek ne zna što ga čeka.
15 Oboje smo vidjeli u svojim ništavnim danima: ima pravednika koji propadaju unatoč svojoj pravdi i ima bezbožnika koji dugo žive unatoč svojoj pokvarenosti.
16 Ne budi suviše pravedan! Ne čini se premudrim! Zašto bi štetio samomu sebi?
17 Ne čini mnogo zla i ne budi lud! Zašto ćeš već umrijeti u nevrijeme?
18 Bilo bi dobro kad bi se čvrsto držao ovog, a ono ne bi dao iz ruku; jer tko se boji Boga, umakne svemu. \
19 Mudrost daje mudrome više moći nego što je imaju u gradu desetorica vlastodržaca.
20 Jest, nijedan čovjek na zemlji nije tako pravedan da bi činio samo dobro i nikada se ne ogriješio.
21 Ne primaj k srcu svako brbljanje što kola naokolo! Inače bi mogao čuti kako te grdi tvoj vlastiti sluga.
22 Jer često, ti to znaš, sam si grdio druge.
23 Sve sam to ja istražio mudrošću. Mislio sam da postanem mudar. Ali je ona ostala daleko od mene.
24 Daleko je bit stvari? duboko, vrlo duboko? tko ga može naći?
25 Opet se prihvatih i upravih svoje srce tome da mudrujem i istražujem, i da tražim mudrost i razboritost, i da spoznam je li zloća ludost i bezumlje jarost.
26 Tad spoznah: gorča je žena od smrti, jer je ona mreža, srce je njezino zamka, ruke su njezine okovi. Tko je u milosti kod Boga, može joj izmaći. Ali grješnik joj pripadne.
27 Gle, to nađoh, veli propovjednik, spajajući jedno s drugim, da dođem do spoznaje.
28 A što sam uvijek tražio i nikada nisam našao: jednoga čovjeka između tisuća nađoh, a žene među svima njima ne nađoh.
29 Gle, to nađoh: Bog je stvorio čovjeka ispravna, ali oni (ljudi) traže pokvarenost.