Ecclesiastes 5
1 Nemoj nagliti svojim ustima! Tvoje srce neka prebrzo ne govori pred Bogom! Jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji. Zato neka tvojih riječi bude samo malo!
2 Jer kako san dolazi od mnogih poslova, tako ludo brbljanje od mnogih riječi.
3 Jesi li učinio zavjet Bogu, ne oklijevaj ga ispuniti! Jer mu nisu mili luđaci. Što si zavjetovao, ispuni!
4 Bolje je ništa ne zavjetovati nego zavjetovati pa ne ispuniti.
5 Ne daj da te tvoja usta navode na grijeh! Ne govori pred poslanikom Božjim: “Bila je nepažnja!” Zašto da se Bog ljuti zbog tvojega govora i da uništi djelo tvojih ruku?
6 Jer gdje je mnogo snova, tamo je mnogo ništavnih riječi. Boj se Boga!
7 Vidiš li zarobljena siromaha, i da se pravo i pravednost u zemlji krše, ne čudi se tome; jer viši pazi nad visokim i još viši nad obojicom. \
8 Korist za zemlju unatoč svemu tome je ova: kralj, koji služi zemlji.
9 Tko ljubi novce, nema nikada dosta novaca. Tko ljubi bogatstvo, nema nikada dosta dobitka. I to je taština.
10 Množi li se dobro, množe se i njegovi uništavatelji. Što ima posjednik od toga osim da to gleda?
11 Sladak je san radniku, pa jeo malo ili mnogo; a bogatašu ne da presitost doći do sna.\
12 Postoji ljuto zlo što ga vidjeh pod suncem: bogatstvo njegov posjednik čuva na vlastitu nesreću.
13 To bogatstvo propadne kojom zlom nezgodom. Ima li sina, ne ostane ništa u njegovoj ruci.
14 Kao što je došao gol iz majčina krila, tako mora opet otići. Za svoj trud ne nosi od svega toga ni onoliko koliko bi mogao ponijeti sa sobom u svojoj ruci.
15 I u tome je ljuto zlo: kako je došao, tako mora otići. Što ima čovjek od toga da se trudi za vjetar?
16 Uz to jede svega svoga vijeka u mraku, u mnogom jadu, u žalosti i ljutnji.
17 Eto, to pronađoh kao dobro, kao lijepo: da čovjek jede i pije, i bude dobre volje uza sav svoj trud, kojim se muči pod suncem tolike dane života koliko mu ih je Bog dao. Jer to je njegov dio.
18 Za svakoga čovjeka, kojemu je Bog dao bogatstvo i posjed i kojemu je dopustio da od toga uživa, da svoj dio uzima i da se veseli uz svoj trud, to je dar Božji.
19 Onda ne mozga više mnogo o danima svojega života; jer ga Bog drži zaposlenim radošću njegova srca.\