Ecclesiastes 4
1 I opet vidjeh sve nasilje što se čini pod suncem. Gle: suze potlačenih kojima nema utješitelja! Nasilje izlazi iz rake njihovih tlačitelja. A nikoga nema da ih utješi.
2 Tada sam smatrao mrtve, koji davno pomriješe, sretnijima nego žive, koji još žive,
3 i sretnijim od jednih i drugih onoga koji se još nije rodio, koji nije vidio zla što pod suncem biva.
4 Vidjeh da je svaki trud i svaka marljivost u radu samo zavist jednoga protiv drugog. I to je taština i trka za vjetrom.
5 Luđak stavlja svoje ruke u krilo i hrani se svojim vlastitim mesom.
6 Bolji je jedan pregršt mira, nego obje šake pune muke i trke za vjetrom.
7 Opet vidjeh jednu taštinu pod suncem:
8 Jedan jedini, nijedan drugi uz njega, nijedan sin, nijedan brat. Nema kraja svemu njegovu trudu. Njegove se oči ne mogu nasititi bogatstva. “Ali za koga se mučim i oduziman sebi svako uživanje?” I to je taština i loš posao!
9 Bolje je dvojici nego jednome; jer za svoj trud dobiju dobru plaću.\
10 Jer padne li jedan, digne ga opet njegov drug. A teško onome koji padne! Nema drugoga koji bi mu pomogao da se podigne.
11 Spavaju li dvojica jedan uz drugoga, jedan ugrije drugoga. A kako će se jedan sam ugrijati?
12 Ako tko i može nadjačati jednoga, dvojica će mu odoljeti. A ni trostruki se konac ne kida tako brzo.
13 Bolji je dječak, siromašan a mudar, nego kralj, star a lud, koji više ne prima pouke.
14 Onaj dođe iz tamnice na prijestolje, a bio se siromašan rodio pod tim kraljem.
15 Vidjeh sve žive, koji hode pod suncem, na strani dječaka, drugoga, koji je stupio na njegovo mjesto.
16 Nije bilo kraja mnoštvu naroda pred kojim je on išao. Pa tako je i to bila taština i trka za vjetrom!
17 Pripazi na svoju nogu kad ideš u Božju kuću! Nježno se približiti, kako bi slušao, bolje je nego što prinose žrtve luđaci: oni ne znaju da čine zlo.