Ecclesiastes 2
1 I tada rekoh u svom srcu: Daj da pokušam s veseljem! Nauživaj se! Ali eto: i to je bila taština.
2 O smijehu rekoh: Ludo ponašanje! O radosti: čemu vrijedi?
3 Tada pomislih u svom srcu da svojemu tijelu uskratim vino, da svoje srce obratim k mudrosti i da se klonim ludosti, dok ne saznam što je korisno čovječjoj djeci, i što su dužni činiti pod suncem dok su živi.
4 Učinih velika djela: sagradih sebi kuće i zasadih vinograde,
5 načinih sebi vrtove i perivoje, i posadih u njima svakojaka rodna drveća.
6 Načinih sebi vodena jezera, da natapam iz njih mlade stabljike.
7 Nabavih sebi sluge i sluškinje. Također sam imao kućnu čeljad i posjedovao goveda i ovaca više nego svi koji su živjeli preda mnom u Jeruzalemu.
8 Nakupih sebi i srebra i zlata, i blaga od kraljeva i zemalja. Držao sam kod sebe pjevače i pjevačice, i miline čovječje djece: mnoge žene.
9 Tako postadoh velik, veći negoli svi koji su živjeli preda mnom u Jeruzalemu. A mudrost je ostala sa mnom.
10 Što su poželjele moje oči, nisam im uskratio. Nikakve radosti ne uskratih svojemu srcu. Jest, srce je moje imalo radost sa svime oko čega sam se trudio. I to mi je bila plaća za sav moj trud.
11 Istraživao sam sva svoja djela, što ih učiniše moje ruke, i trud također, što sam ga uložio u to da ih izvršim. I eto: sve je bila taština i trka za vjetrom. I od toga nema koristi pod suncem.
12 I dadoh se na to da vidim što je mudrost. Ali ona je ludost i bezumlje. Jer što će činiti čovjek koji će doći poslije kralja? Isto što se već činilo.
13 I vidjeh: istu prednost ima pred ludošću mudrost kao svjetlost pred tminom.
14 Mudri ima oči u glavi, a luđak ide po mraku. A ipak doznah da obojicu stigne ista sudbina.
15 I ovako rekoh u svom srcu: Ako i mene stigne sudbina luđakova, što sam onda bio toliko mudar?
16 I ovako rekoh u svom srcu: I to je taština! Trajan spomen ostaje tako malo od mudraca kao od luđaka; jer se u budućim danima sve zaboravi.\
17 Ah, kako ipak premine mudrac s luđakom! Tada mi omrznu život. Učini mi se nevrijednim djelo što biva pod suncem. Jer je sve taština i trka za vjetrom.
18 Omrznu mi sav moj trud, oko kojega sam se mučio pod suncem; jer ga moram ostaviti čovjeku koji dolazi poslije mene.\
19 Tko zna je li on mudar ili lud? On će upravljati čitavim mojim trudom, onim što sam teškim i mudrim radom stekao pod suncem. I to je taština!
20 Tako dođoh na to da se gotovo prepustim očajanju zbog svega svojega truda, što sam ga uložio pod suncem.
21 čovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i vrsnoće, i mora to ostaviti drugome, koji se oko toga nije trudio. I to je taština i veliko zlo!
22 Jer što koristi čovjeku sav njegov trud i mar njegova duha, čime se muči pod suncem?
23 Svi su njegovi dani golema muka, i njegov rad velika briga. I u noći se ne odmara njegov duh. I to je taština!
24 Nema čovjeku ništa bolje nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od njegova truda. Ja vidjeh da i to dolazi iz Božje ruke.
25 Jer tko može jesti i uživati bez njega?
26 Jer onome koji je u njegovoj milosti daje mudrost, znanje i radost. A onome koji mu se ne sviđa, naprti teret, da sabire i skuplja, i to da dade onome koji je u milosti kod Boga. I to je taština i trka za vjetrom!