Ecclesiastes 1
1 Razmišljanja propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.
2 ”Taština nad taštinama!”, veli propovjednik, “taština nad taštinama, sve je taština!”
3 Što koristi čovjeku sva muka koju trpi pod suncem?
4 Pokoljenja idu, pokoljenja dolaze, a zemlja stoji nepomična.
5 Sunce izlazi, sunce zalazi i hita natrag na mjesto, odakle je izišlo.
6 Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, u trajnoj promjeni puše vjetar. Onda se vjetar okreće natrag k novome kruženju?
7 Sve rijeke teku k moru. A more se nikada ne prepuni. Kamo god teku, rijeke svejednako teku k istome mjestu.
8 Tako je sav govor uzaludna muka: nijedan ga čovjek ne može protumačiti. Oko se ne može nagledati, uho se ne može naslušati.
9 Što je bilo, opet će biti. Što se dogodilo, opet će se dogoditi. Ništa novo nema pod suncem.
10 Kad bi što bilo o čemu bi se reklo: “Evo nešto novo!”, to je već bilo u vremenima koja su za nama.
11 Ne spominje se što je prije bilo. Što će još biti, ne će se spominjati među onima koji će poslije živjeti.
12 Ja, propovjednik, bio sam kralj nad Izrćlom u Jeruzalemu.
13 Upravih srce svoje prema tome da sve što biva pod nebom istražim i razaberem mudrošću. Loš posao! Dade ga Bog ljudima da se oko njega muče.
14 Vidjeh svako djelo koje biva pod suncem? a eto: sve je taština i trka za vjetrom!
15 Što je krivo, ne može se ispraviti. čega nema, ne može se brojiti.
16 I tada rekoh svojemu srcu: Eto, ja postigoh sebi veću i višu mudrost negoli svi što su preda mnom vladali nad Jeruzalemom. Mnogo znanja i mnogo mudrosti nauči moj duh.
17 Ali kad upravih svoje srce tome da upoznam što je s mudrošću i znanjem, s ludošću i bezumljem, uvidjeh: I to je trka za vjetrom.
18 Jer gdje je mnogo mudrosti, tu je i mnogo brige. Množi li se znanje, množi se i muka.