1Ovo mi dade svemogući Gospodin da gledam: Gle, učini da postanu skakavci kad je počela nicati trava? bila je to trava poslije kraljeve kosidbe.
2Kad su bili sasvim proždrli zelen zemlje, tada se ja pomolih: “Svemogući Gospodine, oprosti! Kako će opstati Jakov? Jer je on tako malen!”
3Tada se sažali Gospodin. “To se ne će dogoditi!”, reče Gospodin.
4Ovo mi dade svemogući Gospodin da gledam: Gle, svemogući Gospodin pozva oganj za kaznu. Oganj proždre veliki bezdan i potamani Gospodnju baštinu.
5Tada se ja pomolih: “Svemogući Gospodine, odustani! Kako će opstati Jakov? Jer je on tako malen!”
6Tada se sažali Gospodin “Ni to se ne će dogoditi!”, reče svemogući Gospodin.
7Ovo mi dade da gledam: Gle, Svemogući je stajao pred zidom. Držao je visak u ruci.
8I upita me Gospodin: “Što vidiš, Amose?” Ja odgovorih: “Visak.” Tada reče Svemogući: “Evo, ja ću staviti visak posred Izrćla, svoga naroda. Ne ću ga više štedeći prolaziti.
9Neka se opustoše Izakove uzvisine i razore Izrćlova svetišta! Protiv Jeroboamove kuće ću ustati s mačem.”
10Amasja, svećenik u Betelu, posla k Jeroboamu, Izrćlovu kralju, i poruči mu: “Amos diže bunu na te u Izrćlovoj kući. Zemlja ne može više podnositi svih njegovih govora.
11Jer je Amos ovako govorio: Jeroboam će poginuti od mača, a Izrćl će putovati iz svoje zemlje u progonstvo.”
12I Amasja reče Amosu: “Vidovnjače, idi, skloni se u Judinu zemlju! Ondje jedi svoj kruh i ondje prorokuj!
13Ne prorokuj više u Betelu; jer je on kraljevsko svetište i hram kraljevine.”\
14Tada odgovori Amos Amasji: “Nisam ni prorok ni proročki učenik, nego sam govedar i uzgajam dudove.
15Ali me Gospodin uzeo od stada, i Gospodin mi je zapovjedio: Idi, prorokuj mojemu narodu Izrćlu!
16A sada čuj Gospodnju riječ! Ti kažeš: Ne prorokuj protiv Izrćla i ne svjedoči protiv Izakova doma!
17Zato ovako veli Gospodin: Žena će tvoja činiti sramotu u gradu. Sinovi će ti i kćeri pasti od mača. Zemlja će ti se razdijeliti mjeračkim užem. A ti ćeš sam umrijeti u nečistoj zemlji, i Izrćl mora putovati iz svoje zemlje u progonstvo.”