Bible

1 Teško bezbrižnima u Sionu i sigurnima na samarijskoj gori, odličnima prvoga od naroda, koje sluša Izrćlova kuća: 2 Pođite u Kalnu i vidite, i otamo odite u Hamat-Rabah! Tada siđite u Gat u zemlji Filistejaca! Jesu li oni jači od ovih kraljevstava ili: zar je njihovo područje veće od vašega područja? 3 Vi mislite da je daleko dan nesreće i primičete vlast nasilja. 4 Leže na posteljama od slonove kosti i pružaju se na svojim jastucima. Jedu jaganjce iz stada i mlada goveda iz štale. 5 Deru se uz zvuk harfa, izmišljaju sebi kao David predmete za igru. 6 Piju vino iz zdjela i mažu se najboljim uljem, a ne mare za Josipov pad. 7 Zato će sad otići u progonstvo na čelu prognanika, i zamuknut će veselje raskošnikâ. 8 Zakleo se sam sobom svemogući Gospodin, govori Gospodin, Bog nad vojskama: “Gadi mi se Jakovljeva gizdavost i mrzim njegove palače, i predajem grad zajedno s njegovim stanovnicima.” 9 I ako deset ljudi samo ostane u jednoj kući, moraju i oni umrijeti. 10 Ako jednoga njegov rođak nosi van i spali ga, da iznese njegove kosti iz kuće, i ako upita nekoga koji se sakrio u unutrašnjosti kuće: “Ima li još tko kod tebe?”, on odgovori: “Nitko!” i pridoda: “Šuti!”, jer se ne smije imenovati Gospodnje ime. 11 Jer evo, Gospodin zapovijeda, i udaraju na palače da se razvale i na kolibe da se raspadnu. 12 Kasaju li konji po stijeni ili ore li se volovima more da vi pretvarate pravo u otrov, plod pravednosti u pelin? 13 Vi se radujete Lo Dabaru i govorite: “Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?” 14 ”Jer evo, Izrćlova kućo, ja ću podići protiv vas narod”, govori Gospodin, Bog nad vojskama. “On će vas pritisnuti od mjesta gdje se ide u Hamat do potoka u pustinji.”