Amos 8
1 Ovo mi dade svemogući Gospodin da gledam: Gle, ondje je bila košarica sa zrelim voćem.
2 I on me upita: “Što vidiš, Amose?” Ja odgovorih: “Košaricu sa zrelim voćem.” Tada mi reče Gospodin: “Dolazi kraj mojemu narodu Izrćlu. Ne ću ga više štedeći prolaziti.
3 Pjesme u palači bit će ridanje u onaj dan”, govori svemogući Gospodin. “Velik će biti broj mrtvih tjelesa. Svuda će se pobacati. Tiho!”
4 čujte ovo, koji gazite siromaha, upropašćujete maloga čovjeka!
5 Kažete: “Kada će napokon proći mlađak da prodajemo žito! Kada će subota da možemo otvoriti žitnice? Mi bismo smanjili mjeru, povećali uteg i varajući krivotvorili mjerila.
6 Kupovat ćemo siromaha za novce, ubogoga za par opanaka. Htjeli bismo prodavati ostatak od žita.”
7 Ali se Gospodin zakleo Jakovljevom slavom: “Nikada ne ću zaboraviti nijedno njihovo djelo.”
8 Ne mora li se zemlja potresti od toga, ne moraju li protužiti svi njezini stanovnici, tako da se ona posvuda podigne kao Nil i uskipi i padne kao Nil u Egiptu?
9 ”U onaj će se dan dogoditi”, govori svemogući Gospodin, “i učinit ću da sunce iščezne u podne i pomračit ću zemlju za bijela dana.
10 Pretvorit ću vaše blagdane u žalost, sve vaše pjesme u naricanje za mrtvim. Stavit ću odjeću žalosti oko svih bedara, učinit ću ćelavom svaku glavu. Rasplakat ću zemlju kao za sinom jedincem. Gorak će dan biti njezin kraj.”
11 ”Gle, doći će dani”, govori svemogući Gospodin, “kad ću poslati glad u zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, nego slušanja Gospodnjih riječi.
12 Tada će se potucati od mora do mora, trčat će od sjevera do istoka da traže Gospodnju riječ. Ali je ne će naći.
13 U ono će vrijeme obamirati lijepe djevojke i ginut će mladići od žeđi.
14 Oni koji se sada kunu samarijskim idolima i govore: Tako neka je živ tvoj bog, Dane! Tako neka je živ tvoj bog, Beer Šebo!? oni će pasti i ne će više ustati.”