Acts 7
1 Veliki ga svećenik upita: “Je li to tako?”
2 A on odgovori: “Ljudi, braćo i oci, poslušajte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok je bio u Mezopotamiji, prije nego se doseli u Haran.
3 I reče mu: Izađi iz svoje zemlje i od svojega roda i dođi u zemlju koju ću ti pokazati!
4 Tada Abraham izađe iz zemlje Kaldejaca i naseli se u Haranu. Odatle, po smrti njegova oca, Bog ga preseli u ovu zemlju u kojoj vi sad prebivate.
5 A ne dade mu baštine u njoj ni stope, nego mu je obeća dati u posjed, i njegovu potomstvu poslije njega, dok još nije imao djeteta.
6 A Bog reče ovako: Potomci će mu biti došljaci u tuđoj zemlji. Učinit će ih robovima i tlačit će ih četiri stotine godina.
7 I narodu kojemu će služiti, ja ću suditi, reče Bog, i potom će izaći, i služit će meni na ovome mjestu.
8 I dade mu savez obrezanja. I tako dobi Izaka, i obreza ga u osmi dan, i Izak Jakova, i Jakov dvanćst patrijarha.
9 Patrijarsi su zavidjeli Josipu, i prodaše ga u Egipat. Ali je Bog bio s njim.
10 I izbavi ga od svih njegovih nevolja, i dade mu milost i mudrost pred faraonom, egipatskim kraljem. On ga postavi poglavarom nad Egiptom i nad svom svojom kućom.
11 A dođe glad na sav Egipat i Kanaan i velika nevolja, i naši oci nisu nalazili hrane.
12 A kad je čuo Jakov da ima žita u Egiptu, posla najprije naše oce.
13 Drugi put upoznaše Josipa njegova braća, i Josipov rod otkri se faraonu.
14 A Josip posla i dozva svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu, sedamdeset i pet osoba.
15 I siđe Jakov u Egipat, i umre on, i naši oci.
16 I preniješe ih u Sihem i položiše ih u grob koji kupi Abraham za novac od Hamorovih sinova u Sihemu.
17 A kad se približi vrijeme obećanja što ga je Bog bio obećao Abrahamu, naraste narod i umnoži se u Egiptu.
18 Tada ustade drugi kralj u Egiptu koji nije poznavao Josipa.
19 Taj je lukavo postupao s našim narodom. Silio je naše oce da izlažu svoju djecu, da ne ostanu na životu.
20 U to se je vrijeme rodio Mojsije, i bio je mio Bogu. Odgajao se tri mjeseca u kući svojega oca.
21 A kad ga izložiše, uze ga faraonova kći i odgoji ga sebi za sina.
22 Mojsije je bio poučen u svoj egipatskoj mudrosti, i bio je silan u svojim riječima i u djelima.
23 Kad mu je bilo četrdeset godina, dođe mu na um da obiđe svoju braću, Izrćlove sinove.
24 I kad je vidio gdje se jednome čini nepravda, obrani ga i osveti ga što mu je činjena nepravda, i ubi Egipćanina.
25 A mislio je obrazložiti svojoj braći da im Bog daje spasenje njegovom rukom; ali oni nisu razumjeli.\
26 A sutradan dođe među one koji su se svađali. Htjede ih pomiriti i reče: Ljudi, braća ste, zašto činite nepravdu jedan drugome?
27 A onaj što je činio nepravdu bližnjemu, odgurnu ga i reče: Tko je tebe postavio glavarom i sucem nad nama?
28 Hoćeš li ubiti i mene kao što si jučer ubio Egipćanina?
29 čuvši Mojsije tu riječ pobježe, i posta pridošlica u Midjanskoj zemlji gdje rodi dva sina.
30 I kad se navrši četrdeset godina, ukaza mu se u pustinji gore Sinaja anđeo u ognjenom plamenu grma.
31 Kad je Mojsije to vidio, začudio se onome što gleda. I kad pristupi da promotri, progovori mu Gospodnji glas:
32 Ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Mojsije uzdrhta i nije se usudio pogledati.
33 A Gospodin mu reče: Izuj obuću sa svojih nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto.
34 Dobro sam vidio nevolju svojega naroda koji je u Egiptu i čuo sam njegovo uzdisanje, i sišao sam da ga izbavim. I sad pođi jer te šaljem u Egipat!
35 Ovoga Mojsija kojega odgurnuše rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem?? njega posla Bog kao glavara i izbavitelja uz pomoć anđela koji mu se ukaza u grmu.
36 On ih izvede uz čudesa i znake što ih je činio u egipatskoj zemlji, u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
37 To je Mojsije koji kaza sinovima Izrćlovim: Proroka će vam podignuti Bog iz vaše braće, kao mene.
38 On je onaj što je za vrijeme okupljanja u pustinji bio s anđelom koji mu je govorio na gori Sinaju i s našim ocima, koji je primio riječi života da ih da nama.
39 Ali naši oci ne htjedoše ga poslušati, nego ga odbaciše, i okrenuše se svojim srcima u Egipat.
40 I rekoše Aronu: Načini nam bogove koji će ići pred nama; jer ne znamo što se dogodilo Mojsiju koji nas izvede iz egipatske zemlje.\
41 I načiniše tele u one dane, i prinesoše žrtvu tom idolu, i radovali su se djelima svojih ruku.
42 A Bog se okrenu od njih, i predade ih da iskazuju štovanje nebeskoj vojsci, kao što je pisano u Knjizi proroka: Jeste li mi prinosili žrtve i prinose u pustinji četrdeset godina, kućo Izrćlova?
43 Molohov šator ste nosili sa sobom i zvijezdu boga Refana, slike što ih načiniste da im se klanjate. Zato ću vas prognati dalje od Babilona.
44 U pustinji su imali naši oci šator svjedočanstva. Tako je zapovjedio onaj koji je zapovjedio Mojsiju da ga načini po slici koju je bio vidio.
45 Naši ga oci primiše i donesoše pod Jošuom u zemlju pogana koje odagna Bog ispred lica naših otaca. Tako je bilo do Davidovih dana.
46 Ovaj nađe milost u Boga, i izmoli da nađe prebivalište Jakovljevu Bogu.
47 A Salomon mu sagradi kuću.
48 Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorinama, kao što govori prorok:
49 Moje je prijestolje nebo, a zemlja je podnožje mojim nogama. Kakvu ćete mi kuću graditi?? govori Gospodin. Ili koje je mjesto za moje počivanje?
50 Ne načini li sve ovo moja ruka?
51 Tvrdokorni i neobrezanih srca i ušiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome; kako vaši oci, tako i vi.\
52 Kojega od proroka ne progoniše vaši oci? I ubiše one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika kome sad vi postadoste izdajnici i ubojice.
53 Primili ste Zakon koji je proglasio anđeo, ali ga niste držali.”
54 Kad to čuše, vrlo se razljutiše, i škrgutali su zubima na nj.
55 A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje Božju slavu i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,
56 i reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina čovječjega gdje stoji s desne strane Bogu.”
57 A oni, vičući jakim glasom, zatisnuše svoje uši i navališe jednodušno na nj.
58 Izbaciše ga iz grada i kamenovaše ga. Svjedoci su odložili svoje haljine kod nogu mladića koji se zvao Savao.
59 Tako kamenovaše Stjepana. A on je molio i govorio: “Gospodine Isuse, primi moj duh!”
60 Onda kleče na koljena i povika jakim glasom: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” I to rekavši usnu.