Acts 8
1 A Savao je bio pristao na njegovo umorstvo. U onaj dan nastade veliko progonstvo Crkve u Jeruzalemu. Svi se razasuše po judejskim i samarijskim krajevima osim apostola.
2 A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i obaviše nad njim veliko žalovanje.
3 A Savao je pustošio Crkvu, provaljivao u kuće, vukao muškarce i žene i bacao ih u tamnicu.
4 Oni što su bili raspršeni, prolazili su i propovijedali Riječ.
5 Tada Filip siđe u grad samarijski, i propovijedao im je Krista.
6 Narod je pazio jednodušno na ono što je Filip govorio, slušajući i gledajući znake što ih je činio.
7 Jer su nečisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, i mnogi su uzeti i hromi ozdravili.
8 I bi velika radost u onome gradu.
9 A bio je neki čovjek, po imenu Šimun, koji je prije čarao u gradu i zavodio samarijski narod govoreći da je on nešto veliko.
10 Svi, veliki i mali, pristajali su uz njega i govorili: “Ovo je velika Božja sila.”
11 A pristajali su uz njega jer ih je dugo zaluđivao svojim čarolijama.
12 Ali kad je Filip navješćivao radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, prihvaćahu krštenje muškarci i žene.
13 I Šimun povjerova i primi krštenje. Priključi se Filipu, i divio se je vrlo gledajući znake i velika čudesa što su se događala.
14 A kad čuše apostoli koji su bili u Jeruzalemu da je Samarija primila Božju riječ, poslaše k njima Petra i Ivana.
15 Oni siđoše i pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga.
16 Jer još ni na jednoga od njih nije bio došao. Oni su bili samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
17 Tada položiše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetoga.
18 A kad vidje Šimun da se polaganjem ruku apostola dijeli Duh, donese im novaca
19 i reče: “Dajte i meni tu vlast, kad položim ruke na koga, da primi Duha Svetoga.”
20 A Petar mu reče: “Tvoji novci neka propadnu zajedno s tobom što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novac.
21 Nema tebi dijela ni zajedništva u ovoj stvari, jer tvoje srce nije pravo pred Bogom.
22 Pokaj se za svoju pakost i moli se Gospodinu! Možda će ti on tada još oprostiti želju tvojega srca.
23 Jer, kako vidim, ti si pun gorke žuči i okovan si zloćom.”
24 Šimun reče: “Molite se za mene Gospodinu, da me ne snađe ništa od toga što rekoste.”
25 Oni su svjedočili i navješćivali Gospodnju riječ. Na to su se vratili u Jeruzalem i navješćivali su još u mnogim samarijskim mjestima evanđelje.
26 Gospodnji anđeo reče Filipu: “Ustani i idi prema jugu, na put koji vodi od Jeruzalema u Gazu! Put je pust.”
27 On ustade i pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, dvoranin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, koji je bio nad svim njezinim riznicama, došao je u Jeruzalem da se pokloni Bogu.
28 Sad se je on vraćao kući. Sjedio je na svojim kolima i čitao proroka Izaiju.
29 Tada reče Duh Filipu: “Idi i pristupi tim kolima!”
30 Filip pritrča i ču gdje čita proroka Izaiju. Upita ga: “Razumiješ li što čitaš?”
31 A on odgovori: “Kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?” I zamoli Filipa te se popne i sjede s njim.
32 A mjesto iz Pisma što ga je čitao bilo je ovo: “Kao ovca što se vodi na klanje i kao janje što je nijemo pred onim koji ga striže, ne otvori on svojih usta.
33 U svom poniženju bio je lišen svoga prava. Tko da opiše njegov rod? Jer se njegov život uzima sa zemlje.”
34 Dvoranin upita Filipa: “Molim te, za koga to govori prorok? Za sebe ili za koga drugoga?”
35 Tada uze Filip riječ i stade mu navješćivati Isusa kao evanđelje, počevši od ovoga mjesta u Pismu.
36 Kad su išli tako putem, dođoše do neke vode. “Evo vode”, reče dvoranin. “Što priječi da budem kršten?”
37 ***
38 I zapovjedi da stanu kola. Obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu. I on ga krsti.
39 A kad izađoše iz vode, Gospodnji Duh uze Filipa. Dvoranin ga više ne vidje i pun radosti otiđe svojim putem.
40 A Filip se nađe u Azotu. Prolazeći, propovijedao je evanđelje u svim gradovima dok ne dođe u Cezareju.