Acts 22
1 ”Ljudi, braćo i oci, čujte što ću vam sad reći u svoju obranu!”
2 A kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, nastade još veća tišina. I on reče:
3 ”Ja sam Židov, rođen u Tarzu u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, do Gamalijelovih nogu, strogo poučen u Zakonu naših otaca, revnitelj Božji, kao što ste vi svi danas.
4 Ja sam ovaj Put progonio na smrt, vežući i predajući u tamnice muškarce i žene.
5 Svjedoci su mi veliki svećenik i sve starješine od kojih sam primio i poslanice za braću, kad sam pošao u Damask da sljedbenike ovoga Puta dovedem otamo svezane u Jeruzalem radi kažnjavanja.
6 Dok sam putovao i približio se Damasku, dogodi mi se oko podne da me odjedanput obasja velika svjetlost s neba.
7 Tada padoh na zemlju i začuh glas koji mi je govorio: Savle, Savle, zašto me progoniš?
8 A ja odgovorih: Tko si, Gospodine? I reče mi: Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.
9 Oni koji su bili sa mnom vidješe doduše svjetlost, ali ne čuše glas onoga koji mi je govorio.
10 I rekoh: Što da činim, Gospodine? A Gospodin mi reče: Ustani, idi u Damask i ondje će ti se kazati sve što trebaš činiti.
11 Kako obnevidjeh od sjaja one svjetlosti, povedoše me za ruku pratioci i dođoh u Damask.
12 A neki Ananija, muž koji se vjerno držao Zakona, za koga su svjedočili svi Židovi što ondje žive,
13 dođe k meni, stade i reče mi: Savle, brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah na nj.
14 A on reče: Bog naših otaca izabra te da upoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz njegovih usta:
15 jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo.
16 Što još oklijevaš? Ustani i primi krštenje i operi se od svojih grijeha zazivajući njegovo ime!
17 A dogodi se, kad sam se vratio u Jeruzalem i molio u Hramu, da se zanesoh,
18 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: Pohiti i izađi brzo iz Jeruzalema, jer ne će primiti tvoga svjedočanstva za mene!
19 A ja rekoh: Gospodine, sami znaju da sam ja zatvarao u tamnicu i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe.
20 I dok je prolijevana krv Stjepana, tvojega svjedoka, bio sam i ja ondje, pristajao sam, i čuvao sam odjeću onih koji su ga ubijali.
21 I reče mi: Idi, jer ću te daleko poslati među pogane.”
22 Oni su ga slušali do te riječi, ali sad podigoše svoj glas govoreći: “Makni s lica zemlje takvoga, jer ne smije živjeti!”
23 I kad su oni počeli vikati, zbacivati svoju odjeću i bacati prašinu u zrak,
24 naloži zapovjednik da Pavla uvedu u vojarnu i da ga bičevanjem ispitaju, kako bi doznao zašto su tako vikali na nj.
25 I kad ga pritegoše konopcima, reče Pavao satniku koji je stajao uz njega: “Smijete li bičevati rimskoga građanina, a da nije osuđen?”
26 čuvši to, satnik pristupi k zapovjedniku i javi mu: “Što namjeravaš učiniti? Ovaj je čovjek rimski građanin!”
27 A zapovjednik pristupi i reče Pavlu: “Kaži mi, jesi li ti rimski građanin?” A on reče: “Jesam.”
28 I zapovjednik odvrati: “Ja sam za velik iznos stekao to građanstvo.” A Pavao reče: “Ja ga imam već od rođenja.”
29 Onda odstupiše odmah od njega oni koji su ga trebali mučiti. A zapovjednik se uplašio kad je doznao da je Pavao rimski građanin i što ga je bio svezao.
30 A sutradan, odlučivši da sigurno dozna zašto Pavla tuže Židovi, pusti ga iz okova te zapovjedi da dođu svećenički glavari i sve Veliko vijeće. Tada dovede Pavla i postavi ga pred njih.