Acts 21
1 Nakon što smo se od njih oprostili i zaplovili, jedreći ravno, stigosmo u Kos, a drugi dan na Rod, i otamo u Pataru.
2 I našavši lađu što plovi za Feniciju, uđosmo i otplovismo.
3 A kad nam se ukaza Cipar, ostavismo s lijeve strane, i plovili smo prema Siriji. Pristadosmo u Tiru, jer je ondje trebalo iz lađe iskrcati teret.
4 Kako smo ondje pronašli učenike, ostali smo sedam dana; a oni su, potaknuti od Duha, Pavlu govorili neka ne ide u Jeruzalem.\
5 I kad se navršiše dani, izađosmo i krenusmo na put, a pratili su nas svi sa ženama i djecom do iza grada; i kleknuvši na obali, pomolismo se.\
6 I oprostivši se jedni s drugima, uđosmo u lađu, a oni se vratiše svojim kućama.
7 Mi dovršismo plovidbu, a zatim dođosmo od Tira u Ptolemaidu, i pozdravivši se s braćom, ostadosmo kod njih jedan dan.
8 A sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa, evanđelista, koji je bio jedan od sedmorice, ostadosmo kod njega.
9 On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale.
10 Dok smo boravili ondje nekoliko dana, dođe iz Judeje prorok po imenu Agab.
11 I došavši k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke i reče: “Ovo govori Duh Sveti: čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predat će ga u ruke pogana.”
12 Kad to čusmo, zamolismo ga mi i oni koji su bili iz onoga mjesta da ne uzlazi u Jeruzalem.
13 A Pavao odgovori: “Što činite te plačete i razdirete mi srce? Jer ja sam pripravan za ime Gospodina Isusa ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu.”
14 A kad ga ne mogosmo nagovoriti, primirismo se rekavši: “Neka bude volja Gospodnja!”
15 Poslije tih dana spremismo se i uziđosmo u Jeruzalem.
16 S nama pođoše i neki učenici iz Cezareje vodeći nas nekomu Mnasonu s Cipra, starome učeniku, da budemo njegovi gosti.
17 Kad dođosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno.
18 A sutradan otiđe Pavao s nama k Jakovu, i sabraše se sve starješine.
19 I kad ih pozdravi, stade im redom kazivati što učini Bog među neznabošcima po njegovu služenju.
20 A oni koji su ga slušali slavili su Boga. Zatim mu rekoše: “Vidiš, brate, kolike tisuće Židova povjerovaše, i svi revnuju za Zakon.
21 A rečeno im je za tebe da Židove koji su među poganima potičeš na otpad od Mojsija govoreći im da ne trebaju obrezivati svoje sinove niti držati običaje.
22 Što ćemo dakle sada? Svakako će čuti da si došao.
23 Stoga učini ovo što ti predlažemo: Kod nas imaju četiri muškarca koji su se zavjetovali.
24 Njih uzmi i obavi s njima obred čišćenja; plati im troškove: neka ošišaju glave. Tako će svi doznati da ono što su čuli o tebi nije ništa, nego da i sam živiš po Zakonu te da ga držiš.\
25 A poganima koji prihvatiše vjeru mi smo poslali odluku, neka se suzdržavaju od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od mesa udavljenih životinja i od bluda.”
26 Tada Pavao uze one muškarce i sutradan otpoče s njima obred čišćenja, uđe u Hram radi najavljivanja dana kada će, po završetku čišćenja, biti prinesena žrtva za svakoga od njih.
27 Kad je bilo sedam dana pri kraju, vidješe ga u Hramu oni Židovi što su bili iz Azije, i pobuniše sve mnoštvo, i stave na nj ruke
28 vičući: “Ljudi, Izrćlci, u pomoć! Ovo je čovjek koji naučava protiv naroda i Zakona i ovoga mjesta sve i posvuda; pa još i pogane uvede u Hram, i opogani ovo sveto mjesto.”\
29 Vidjeli su, naime, s njim u gradu Trofima iz Efeza, i mislili su da ga je Pavao uveo u Hram.
30 Uzbuni se sav grad, i strča se narod. Uhvatiše Pavla i stadoše ga vući van iz Hrama. I odmah se zatvoriše vrata.
31 A kad su ga htjeli ubiti, dođe glas k zapovjedniku čete da se pobunio sav Jeruzalem.
32 A on odmah uze vojnike i satnike i dotrča dolje k njima. A oni, vidjevši zapovjednika i vojnike, prestadoše tući Pavla.
33 Tada zapovjednik pristupi, uze ga i zapovjedi da ga okuju u dvoje okove. Zatim je ispitivao tko je i što je učinio.
34 Jedni su vikali u mnoštvu jedno, a drugi drugo. I kad nije mogao od buke ništa sigurno saznati, zapovjedi da ga odvedu u vojarnu.
35 I kad dođe do stuba, vojnici su ga morali nositi zbog sile naroda.
36 Za njim je naime išlo mnoštvo naroda vičući: “Dolje s njim!”
37 Kad je Pavao bio uveden u vojarnu, reče zapovjedniku: “Smijem li ti ja nešto reći?” A on reče: “Zar znaš grčki?
38 Nisi li ti Egipćanin koji si prije nekoliko dana podigao bunu i izveo u pustinju četiri tisuće bodežara?”
39 A Pavao reče: “Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da progovorim narodu!”
40 A kad mu dopusti, stade Pavao na stubama, mahnu rukom narodu, i kad nastade velika tišina, progovori hebrejskim jezikom: