Bible

1 Očiju uprtih u Veliko vijeće, Pavao reče: “Ljudi, braćo, ja sam potpuno čiste savjesti živio pred Bogom sve do današnjega dana.” 2 A veliki svećenik Ananija zapovjedi onima što su stajali kod njega da ga udare po ustima. 3 Tada mu reče Pavao: “Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! I ti sjediš te mi sudiš po Zakonu, a protiv Zakona zapovijedaš da me udaraju?” 4 A oni što su stajali ondje rekoše: “Što, ti grdiš velikog svećenika Božjega?” 5 A Pavao reče: “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Jer je pisano: Ne grdi glavara svojega naroda!” 6 A znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, Pavao povika pred Velikim vijećem: “Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja; zbog nade u uskrsnuće mrtvih doveden sam na sud.”\ 7 Kad on to reče, nastade rasprava među farizejima i saducejima, i razdijeli se mnoštvo. 8 Jer saduceji govore da nema uskrnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji priznaju oboje. 9 I nastade velika vika. I ustadoše neki pismoznanci farizejske sljedbe te su se prepirali govoreći: “Ništa zla ne nalazimo na ovom čovjeku. Što ako mu je govorio duh ili anđeo?” 10 I kad nastade velika rasprava, poboja se zapovjednik da Pavla ne rastrgaju, i zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih te da ga odvedu u vojarnu. 11 Sljedeće noći stade Gospodin pred njega i reče: “Budi hrabar! Kao što si svjedočio za mene u Jeruzalemu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.” 12 A kad osvanu dan, sabraše se neki od Židova i zakleše se govoreći da ne će ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13 A bilo ih je više od četrdeset koji se tako zakleše. 14 Oni pristupiše svećeničkim glavarima i starješinama i rekoše: “Tvrdo smo se zakleli da ne ćemo ništa okusiti, dok ne ubijemo Pavla. 15 Sad dakle vi s Velikim vijećem poručite zapovjedniku da ga dovede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije nego se on približi.” 16 Međutim, sin Pavlove sestre, čuvši za zasjedu, dođe, uđe u vojarnu i javi Pavlu. 17 A Pavao dozva k sebi jednoga satnika i reče: “Ovoga mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu želi nešto javiti!” 18 I on ga uze, dovede k zapovjedniku i reče: “Sužanj Pavao dozva me i zamoli da dovedem k tebi ovoga mladića koji ti nešto želi kazati.” 19 A zapovjednik, uzevši ga za ruku i otišavši nasamo, upita ga: “Što mi imaš javiti?” 20 A on reče: “Židovi se dogovoriše da te zamole da sutra dovedeš Pavla pred Veliko vijeće, kao da bi točnije ispitali njegov slučaj;\ 21 ali ih ti nemoj poslušati, jer ga čeka u zasjedi više od četrdeset njihovih muškaraca koji su se zakleli da ne će ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. I sad su spremni, i čekaju tvoje obećanje.” 22 Tada zapovjednik otpusti mladića zapovjedivši: “Ne kazuj nikomu da si mi ovo javio!” 23 I dozvavši dvojicu satnika reče: “Pripravite dvjesta vojnika da idu do Cezareje, i sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, nakon treće noćne ure;\ 24 i priredite i zaprežne životinje, da posade Pavla i da ga zdrava doprate do namjesnika Feliksa.” 25 I napisa poslanicu ovog sadržaja: 26 ”Klaudije Lizija pozdravlja čestitog namjesnika Feliksa. 27 čovjeka ovoga uhvatiše Židovi i htjedoše ga ubiti; a ja dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je rimski građanin.\ 28 I želeći doznati krivnju za koju ga optužuju, izvedoh ga pred njihovo Veliko vijeće. 29 I ustanovih da ga tuže za kršenje njihova Zakona, ali nema nikakve krivnje zbog koje zaslužuje smrt ili okove. 30 A kad mi dojaviše da se sprema zasjeda protiv njega, poslah ga k tebi zapovjedivši i tužiteljima da pred tobom kažu što imaju protiv njega. Da si zdravo!” 31 A vojnici zatim, kao što im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. 32 Sutradan, ostavivši konjanike da idu dalje s njim, vratiše se u vojarnu. 33 I oni, stigavši u Cezareju, predadoše poslanicu namjesniku i izvedoše Pavla pred njega. 34 A kad je ovaj pročitao, zapita iz koje je pokrajine. Doznavši da je iz Cilicije, 35 reče: “Saslušat ću te kad dođu tvoji tužitelji.” I zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru.