1Preko Amfipola i Apolonije stigoše u Solun gdje je bila židovska sinagoga.
2I Pavao, po običaju, uđe k njima i tri subote raspravljao je s njima na temelju Pisama.
3Pokazivao je i dokazivao: “Trebalo je da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih: ovaj Isus, kojega ja vama propovijedam, jest Mesija.”
4I neki se od njih uvjeriše i pridružiše se Pavlu i Sili, i od bogobojaznih pogana veliko mnoštvo, i od uglednih žena ne malo.
5A zavidni Židovi uzeše neke zle ljude s ulice i sabravši četu, uzbuniše grad i napadoše Jasonovu kuću i stadoše tražiti da ih izvedu pred narod.
6A kad ih ne nađoše, dovukoše Jasona i neku braću pred gradske poglavare vičući: “Ovi što uzbuniše sav svijet, dođoše i ovamo.
7Jason ih je primio, i oni svi rade protiv carskih odredaba govoreći da ima drugi kralj, Isus.”
8Tim riječima uznemirili su narod i gradske poglavare.
9Ali su ih oni pustili nakon što su od Jasona i ostalih uzeli jamčevinu.
10A braća odmah noću odvedoše Pavla i Silu u Bereju. Došavši onamo, uđoše u židovsku sinagogu.
11A ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, jer primiše Riječ svim srcem, i svaki su dan ispitivali Pisma, je li to tako.
12I povjerovaše mnogi od njih, i od uglednih žena Grkinja, i od muškaraca ne malo.
13A kad doznaše Židovi Soluna da Pavao i u Bereji propovijeda Božju riječ, dođoše i onamo, te podigoše i pobuniše mnoštvo.
14Braća onda odmah odvedoše Pavla k moru, a Sila i Timotej ostadoše ondje.
15Pratioci dovedoše Pavla do Atene, i dobivši od njega nalog za Silu i Timoteja da dođu k njemu što brže, vratiše se.
16Dok ih je Pavao čekao u Ateni, uzruja se gledajući grad pun idola.
17I raspravljao je u sinagogi sa Židovima i s bogobojaznima, i na trgu svaki dan s onima što su bili ondje.
18Neki od epikurejskih i stoičkih filozofa prepirali su se s njim; i jedni su govorili: “Što hoće ovaj brbljavac da kaže?” A drugi: “čini se da propovijeda tuđe bogove.” Jer je navješćivao kao evanđelje Isusa i uskrsnuće.\
19Stoga ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: “Možemo li znati kakav je taj novi nauk što ga ti kazuješ?
20Jer nešto novo stavljaš u naše uši; hoćemo dakle znati što to znači”\
21Svi naime Atenjani i stranci pridošlice nemaju ni za što drugo vremena osim da što novo kazuju ili slušaju.
22Stojeći nasred Areopaga, Pavao uze riječ: “Ljudi, Atenjani! Po svemu vidim da ste vrlo pobožni.
23Jer prolazeći i motreći vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojem je bilo napisano: Bogu nepoznatomu. Što dakle ne znajući štujete, to vam ja navješćujem.
24Bog koji je stvorio svijet i sve što je na njemu, on, jer je gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima.
25Niti su mu za služenje potrebne ljudske ruke, kao da bi nešto trebao, jer on sam daje svima život i dah, i sve.
26On je od jednoga stvorio sav ljudski rod i rasporedio ga po svoj zemaljskoj površini; postavio je određena vremena i granice za prebivanje ljudi,\
27da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas.
28Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo i rod.
29Kad smo dakle Božji rod, ne smijemo smatrati da je Božanstvo kao zlato, srebro ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i ljudskoga mišljenja.
30A sada Bog, ne gledajući na vremena neznanja, navješćuje ljudima da se svi i posvuda trebaju obratiti.
31Jer je odredio dan u koji će suditi cijelome svijetu po pravdi, preko čovjeka koga je postavio i pred svima potvrdio uskrisivši ga od mrtvih.”
32Na riječ “uskrsnuće od mrtvih” jedni se narugaše, a drugi rekoše: “O tom ćemo te slušati drugi put.”
33Tako Pavao ode između njih.
34A neki muškarci ipak pristadoše uza nj i povjerovaše; među njima je bio Dionizije Areopagit te žena po imenu Damara, i drugi s njima. \