Acts 16
1 Tada dođe u Derbu i Listru, i gle, ondje je bio neki učenik po imenu Timotej, sin žene Židovke koja je postala vjernica, i oca Grka.
2 Za njega su dobro svjedočila braća što su bila u Listri i Ikoniju.
3 Toga je odlučio Pavao uzeti sa sobom na put; zato ga je uzeo i dao obrezati zbog Židovâ koji su bili u onim mjestima; jer su svi znali da je njegov otac Grk.\
4 A kad su prolazili gradovima, predavali su im na obdržavanje odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu.
5 Tako su crkve bile utvrđivane u vjeri, i svaki su dan brojčano rasle.
6 Kad prođoše Frigiju i Galaciju, Duh Sveti im je spriječio propovijedati Riječ u Aziji.
7 Stigavši na granicu Mizije, pokušali su poći u Bitiniju, ali im ne dopusti Isusov Duh.
8 A kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu.
9 Pavao je imao viđenje noću: Neki muškarac, Makedonac, stajao je i molio ga govoreći: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!”
10 Nakon tog Pavlova viđenja odmah smo nastojali otputovati u Makedoniju, jer smo bili uvjereni da nas Bog zove da im propovijedamo evanđelje.
11 Kad otplovismo iz Troade, dođosmo ravno u Samotraku, a sutradan u Neapol.
12 A otamo u Filipe, prvi grad onoga dijela Makedonije koji je bio rimska kolonija. U tom gradu ostadosmo nekoliko dana.
13 U subotnji dan izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da se održava molitva. Sjeli smo i govorili ženama koje su se bile sabrale.
14 A slušala je neka bogobojazna žena, po imenu Lidija, trgovkinja grimizom, rodom iz grada Tijatire. Ona je s velikom pažnjom slušala Pavlove riječi jer je Gospodin otvorio njezino srce.
15 A kad je bila krštena ona i njezina kuća, zamoli govoreći: “Ako mislite da sam vjerna Gospodinu, uđite u moju kuću i ostanite!” Natjerala nas je da prihvatimo.
16 I dogodi se, kad smo išli na molitvu, da nas je susrela neka ropkinja koja je imala vračarskoga duha te je vračanjem donosila velik dobitak svojim gospodarima.
17 Ona se prilijepila uz Pavla i nas i vikala je: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega koji vam navješćuju put spasenja.”
18 činila je to mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i reče duhu: “Zapovijedam ti, u ime Isusa Krista, da izađeš iz nje.” I izađe u taj čas.
19 A kad vidješe njezini gospodari da im nestade nada u dobitak, uhvatiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavarstvo.
20 Dovedoše ih gradskim poglavarima i rekoše: “Ovi ljudi, koji su Židovi, bune naš grad
21 i propovijedaju običaje koje mi ne smijemo ni primiti ni vršiti, jer smo Rimljani.”
22 I sleže se mnoštvo protiv njih, a glavari im strgaše haljine i zapovjediše da ih išibaju.
23 Nakon što im dadoše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva.
24 Primivši takvu zapovijed, on ih baci u najdublji predio tamnice, a noge im stavi u klade.
25 U ponoći su se Pavao i Sila molili i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali.\
26 A odjednom se tako snažno potrese zemlja da se uzdrmaše temelji tamnice. Odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.
27 A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi mač i htjede se ubiti misleći da su sužnji pobjegli.
28 A Pavao povika jakim glasom: “Ne čini sebi nikakva zla, jer smo mi svi ovdje!”
29 On zaiska luč, uletje i dršćući pade k nogama Pavla i Sile.
30 Izvede ih van i reče: “Gospodo, što trebam činiti da se spasim?”
31 A oni rekoše: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se, ti i tvoja kuća.”
32 I navijestili su Gospodnju riječ njemu i svima koji su bili u njegovoj kući.
33 On ih uze k sebi u onaj čas noći i opra im rane; i krsti se odmah, on i sva njegova kuća.\
34 Tada ih uvede u svoju kuću, postavi im stol, i radovao se je sa svom svojom kućom što je povjerovao u Boga.
35 Kad je svanulo, poslaše glavari liktore govoreći: “Pusti one ljude!”
36 Tamničar kaza to Pavlu: “Poslaše glavari da budete pušteni; sad dakle izađite, i idite s mirom!”\
37 Ali im Pavao reče: “Nakon što su nas, rimske građane, kaznili bičevanjem javno bez istrage, i u tamnicu nas bacili, sada nas hoće tajno protjerati? Ne tako, nego sami neka dođu i neka nas izvedu!”
38 Kad liktori javiše te riječi glavarima, uplašiše se čuvši da su rimski građani.
39 Oni su došli i ispričali im se; zatim su ih oslobodili zamolivši ih da napuste grad.\
40 A kad izađoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i vidjevši braću, osokoliše ih, i otiđoše.