Bible

1 Potom ode iz Atene i dođe u Korint. 2 I nađe jednoga Židova, po imenu Akvilu, rodom iz Ponta, koji je bio nedavno došao iz Italije, i njegovu ženu Priscilu, jer je Klaudije izdao dekret da svi Židovi napuste Rim. On dođe k njima. 3 Kako su se bavili istim zanatom, ostade kod njih, i radio je. A bili su šatorskog zanata. 4 Svake je subote raspravljao u sinagogi te uvjeravao Židove i Grke. 5 A kad dođoše iz Makedonije Sila i Timotej, posveti se Pavao sasvim propovijedanju svjedočeći Židovima da je Isus Mesija. 6 Ali kako su se oni protivili i hulili, otrese svoje haljine i reče: “Krv vaša na vašu glavu, ja sam čist, odsad idem k poganima.” 7 I ode odande i dođe u kuću nekoga Ticija Justa koji se bojao Boga i čija je kuća bila uz sinagogu. 8 A Krisp, predstojnik sinagoge, povjerova u Gospodina sa svom svojom kućom, i od Korinćana mnogi koji su slušali prigrliše vjeru i krstiše se. 9 A Gospodin reče Pavlu noću u viđenju: “Ne boj se, nego govori, i ne ušuti! 10 Jer sam ja s tobom, nitko ti se ne će primaći da ti naudi jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu.” 11 Tako proboravi ondje godinu i šest mjeseci naučavajući među njima Božju riječ. 12 Dok je Galion bio namjesnik u Ahaji, ustadoše Židovi jednodušno protiv Pavla i dovedoše ga na sud 13 govoreći: “Ovaj nagovara ljude da obavljaju štovanje Boga koje je protuzakonito.” 14 Kad je Pavao htio otvoriti usta, reče Galion Židovima: “Kad bi se radilo o kakvoj nepravdi ili zločinu, o Židovi, po dužnosti bih vas saslušao. 15 Budući da se svađate o svom nauku, nazivima i Zakonu, sporazumijte se sami, jer ja ne ću biti sudac u tome.” 16 I otjera ih iz sudnice. 17 Onda svi uhvatiše Sostena, predstojnika sinagoge, i kazniše ga šibanjem pred sudnicom. A Galion nije za to ništa mario. 18 Pavao ostade još podugo; i oprostivši se s braćom, otplovi prema Siriji, a s njime Priscila i Akvila. U Kenhreji dade ošišati glavu, jer se bio zavjetovao.\ 19 I dođe u Efez; njih ostavi ondje, a on uđe u sinagogu, i raspravljao je sa Židovima.\ 20 A kad su ga oni molili da ostane dulje, ne htjede, 21 nego se oprosti s njima i reče: “Opet ću se vratiti k vama, ako Bog htjedne”? i otiđe iz Efeza. 22 I sišavši u Cezareju, uđe i pozdravi Crkvu, i siđe u Antiohiju. 23 I ostavši ondje neko vrijeme, zaputi se i prođe redom Galiciju i Frigiju, utvrđujući sve učenike. 24 A dođe u Efez neki Židov, po imenu Apolon, rodom Aleksandrinac, čovjek rječit, upućen u Pisma. 25 On je bio poučen o Gospodnjem putu, i goreći duhom, govorio je i naučavao je marljivo o Isusu, ali je znao samo za Ivanovo krštenje. 26 On dakle počne odvažno propovijedati u sinagogi. I kad ga čuše Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i izložiše mu točnije Božji put. 27 A kad je htio poći u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je došao, po milosti je snažno pomogao onima koji su prihvatili vjeru. 28 Jer je silno pobijao Židove javno, dokazujući iz Pisama da je Isus Mesija.