Luke 23
1 Tada se diglo sve ono mnoštvo i odvelo ga k Pilatu.
2 I počeli su ga optuživati govoreći: “Našli smo ovoga kako izopačuje narod i zabranjuje davati porez Cezaru govoreći za sebe da je Krist, kralj.”
3 A Pilat ga je upitao govoreći: “Jesi li ti kralj Židova?” A on mu je odgovorio rekavši: “Ti kažeš.”
4 Tada je Pilat rekao glavarima svećeničkim i narodu: “Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku.”
5 A oni su bili još žešći govoreći: “On buni narod, poučavajući po cijeloj Judeji, počevši od Galileje, pa sve do ovog mjesta.”
6 Kad je Pilat čuo za Galileju, upitao je, je li taj čovjek Galilejac.
7 I kad je saznao da je iz Herodove sudbene nadležnosti, poslao ga je k Herodu, koji je i sâm u to vrijeme bio u Jeruzalemu.
8 A kad je Herod ugledao Isusa, jako se obradovao jer ga je odavno želio vidjeti; zato što je mnogo toga o njemu slušao, te se nadao da će ga vidjeti kako čini neko čudo.
9 Tada mu je postavljao mnoga pitanja, ali mu on ništa nije odgovorio.
10 A ondje su stajali glavari svećenički i pismoznanci te ga žestoko optuživali.
11 Onda ga je Herod zajedno sa svojim vojnicima prezreo i narugao mu se, pa ga odjenuo u raskošni plašt i poslao ga natrag k Pilatu.
12 I onog su dana Herod i Pilat postali prijatelji jedan drugome, jer su prije međusobno bili u neprijateljstvu.
13 A Pilat je sazvao glavare svećeničke, poglavare i narod
14 te im rekao: “Doveli ste mi ovoga čovjeka kao onoga koji izopačuje narod. A evo, ja sam ga ispitao pred vama i nisam našao na tom čovjeku nikakve krivnje za koju ga vi optužujete,
15 a niti Herod; jer sam vas poslao k njemu i evo on nije učinio ništa što zaslužuje smrt.
16 Kaznit ću ga dakle i pustiti.”
17 Jer im je trebalo pustiti jednog za svetkovinu.
18 A oni su najedanput povikali govoreći: “Ovoga ukloni, a pusti nam Barabu!”
19 (Koji je bio bačen u tamnicu zbog neke pobune koja se dogodila u gradu i zbog ubojstva.)
20 Stoga im je Pilat ponovno progovorio jer je želio pustiti Isusa.
21 Ali su oni vikali: “Razapni! Razapni ga!”
22 A on im je po treći put rekao: “Zašto, kakvo je zlo učinio? Ja ne nalazim na njemu razlog za smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.”
23 Ali su oni navaljivali jakim glasom i zahtijevali da ga se razapne. Glasovi tih ljudi i svećeničkih glavara su nadvladali.
24 Onda je Pilat presudio da im bude kako su zahtijevali.
25 I pustio im je onoga koga su željeli, koji je bio bačen u tamnicu zbog pobune i ubojstva, a Isusa je predao njima na volju.
26 I dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja, i na njega stavili križ da ga nosi za Isusom.
27 A slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda i žena koje su i jadikovale i tugovale za njim.
28 A Isus se okrenuo prema njima i rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite zbog mene, nego zbog sebe plačite i zbog djece svoje.
29 Jer, evo, dolaze dani kad će se govoriti: ‘Blažene nerotkinje i utrobe koje nisu rodile, i prsa koja nisu dojila.’
30 Tada će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’, i brdima: ‘Pokrijte nas!’
31 Jer ako to rade sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”
32 A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njim ubiju.
33 I kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su ondje njega i one zločince; jednoga zdesna, a drugoga slijeva.
34 Tada je Isus rekao: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” I razdijelili su njegovu odjeću i bacali ždrijeb.
35 A narod je stajao i promatrao. A i glavari su mu se s njima rugali govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sâm sebe, ako je on Krist, Božji izabranik!”
36 A rugali su mu se i vojnici; prilazili su mu te mu nudili ocat,
37 i govorili: “Ako si ti Kralj Židova, spasi sâm sebe!”
38 A nad njim je stajao i natpis, ispisan grčkim i latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA.
39 A jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je, govoreći: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.”
40 A drugi ga je odgovorivši prekorio govoreći: “Zar se ne bojiš Boga, ni ti koji si pod istom osudom?
41 No, mi smo doista ovdje po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, ali ovaj nije nikakva zla učinio.”
42 Tada je rekao Isusu: “Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”
43 A Isus mu je rekao: “Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!”
44 A bilo je oko šestoga sata kad je nastala tama po svoj zemlji sve do devetoga sata.
45 I sunce se zamračilo, a hramski se zastor razderao po sredini.
46 Tada je Isus povikao jakim glasom i rekao: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” I kad je to rekao, predao je duh.
47 A kad je satnik vidio što se dogodilo, slavio je Boga, govoreći: “Jamačno, ovaj je čovjek bio pravedan!”
48 A sav narod koji se okupio na taj prizor, kad su vidjeli što se dogodilo, udarali su se u prsa vraćajući se.
49 A podalje su stajali svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledali to.
50 I gle, jedan čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek,
51 (on nije bio suglasan s njihovom odlukom i postupkom), iz Arimateje, grada židovskoga, koji je i sâm očekivao kraljevstvo Božje.
52 Taj je pristupio Pilatu i zaprosio za Isusovo tijelo.
53 Zatim ga je skinuo i zavio u laneno platno te položio u grob isklesan u stijeni, u koji prije nitko nije bio položen.
54 A bio je to dan Priprave, i Šabat je svitao.
55 A i žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to: promotrile su grobnicu i kako je bilo položeno njegovo tijelo.
56 I kad su se vratile, pripremile su miomirise i pomasti. A na Šabat su mirovale prema zapovijedi.