Luke 24
1 A prvog dana u tjednu, vrlo rano u jutro, došle su one i još neki s njima na grobnicu, noseći miomiris koji su pripremile.
2 I našle su kamen otkotrljan s grobnice,
3 te su ušle, ali nisu našle tijelo Gospodina Isusa.
4 I dogodilo se, dok su one bile jako zbunjene zbog toga, gle, dva čovjeka su stajala pokraj njih u blistavoj odjeći.
5 I kako su bile uplašene i pognule lice k zemlji, oni su im rekli: “Zašto tražite živoga među mrtvima?
6 On nije ovdje, nego je uskrsnuo: sjetite se kako vam je rekao dok je još bio u Galileji,
7 govoreći: ‘Sin čovječji mora biti predan u ruke grešnih ljudi i biti razapet, a treći dan uskrsnuti!’ “
8 I one su se sjetile njegovih riječi.
9 Onda su se vratile s grobnice i javile sve to Jedanaestorici i svima ostalima.
10 To su bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija, majka Jakovljeva i ostale žene koje su bile s njima, koje su to rekle apostolima.
11 A njihove riječi su se njima učinile kao izmišljotina te im nisu vjerovali.
12 Tada je Petar ustao i otrčao do grobnice te je zavirio dolje i vidio samo laneno platno gdje leži zasebno pa je otišao, čudeći se u sebi onome što se dogodilo.
13 I gle, toga istog dana dvojica od njih išla su u selo zvano Emaus, udaljeno od Jeruzalema oko šezdeset stadija.
14 I razgovarali su među sobom o svemu tome što se dogodilo.
15 I dogodilo se, dok su razgovarali i raspravljali, da im se približio sâm Isus te pošao s njima.
16 Ali njihovim očima bilo je zaprijećeno da ga prepoznaju.
17 A on im je rekao: “Kakvi su to razgovori koje vodite jedan s drugim dok hodate i žalosni ste?”
18 A jedan od njih, kojemu je ime bilo Kleofa, odgovorio je rekavši: “Jesi li ti jedini stranac u Jeruzalemu pa ne znaš što se ondje dogodilo ovih dana?”
19 A on im je rekao: “Što to?” Onda su mu rekli: “Ono o Isusu Nazarećaninu koji je bio prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i cijelim narodom;
20 i kako su ga glavari svećenički i naši poglavari predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.
21 A mi smo se pouzdavali da je on taj koji treba otkupiti Izraela. A uza sve to, danas je već treći dan otkako se to dogodilo.
22 Štoviše, i neke su nas žene od naših zapanjile, koje su bile rano na grobu.
23 A kad nisu našle njegovo tijelo, došle su govoreći da su imale i viđenje anđela koji su rekli da je on živ.
24 I neki su od onih koji su bili s nama otišli do grobnice te su našli onako kako su i žene rekle, ali njega nisu vidjeli.”
25 Tada im je on rekao: “O, ludi, i sporog srca da vjerujete sve što su proroci govorili!
26 Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi i uđe u svoju slavu?”
27 I počevši od Mojsija i svih proroka, protumačio im je što je u svim Pismima o njemu samom.
28 I približili su se selu kamo su išli, a on se pravio kao da je htio ići dalje.
29 Ali su ga oni primoravali govoreći: “Ostani s nama jer blizu je večer i dan je na izmaku!” I ušao je da bi ostao s njima.
30 I dogodilo se, dok je bio s njima za stolom, da je uzeo kruh, blagoslovio ga i razlomio te im ga dao.
31 Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga; a on je iščeznuo ispred njihovih očiju!
32 Nato su oni rekli jedan drugomu: “Nije li naše srce gorjelo u nama, dok nam je na putu govorio i dok nam je otkrivao Pisma?”
33 I istog časa su ustali i vratili se u Jeruzalem te našli okupljenu Jedanaestoricu i one koji su bili s njima,
34 gdje govore: “Gospodin je doista uskrsnuo i pokazao se Šimunu.”
35 Zatim su oni ispripovjedili što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha.
36 I dok su oni tako govorili, sâm Isus je stao usred njih te im rekao: “Mir vama!”
37 Ali oni su užasnuti i prestrašeni, smatrali da gledaju duha.
38 A on im je rekao: “Zašto ste uznemireni? I zašto se pojavljuju takve misli u vašim srcima?
39 Pogledajte moje ruke i moje noge, to sam ja osobno! Opipajte me i vidite! Jer duh nema tijelo i kosti kao što vidite da ja imam.”
40 A kad je to rekao, pokazao im svoje ruke i noge.
41 I dok oni od radosti još nisu vjerovali nego su se čudili, rekao im je: “Imate li ovdje nešto za jelo?”
42 A oni su mu pružili komad pečene ribe i meda u saću.
43 I on je to uzeo i pojeo pred njima.
44 Tada im je rekao: “Ovo su riječi koje sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve ono što je o meni zapisano u Zakonu Mojsijevu, i u Prorocima i u Psalmima.”
45 Zatim im je otvorio razum da mogu razumjeti Pisma,
46 te im rekao: “Tako je zapisano i tako je trebalo Kristu pretrpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih,
47 i da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oslobođenje od grijeha među svim narodima, počevši od Jeruzalema.
48 A vi ste tome svjedoci.
49 I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svoga. Ali ostanite u gradu Jeruzalemu dok se ne odjenete snagom s visine.”
50 Onda ih je izveo sve do Betanije, podigao svoje ruke i blagoslovio ih.
51 I dogodilo se, dok ih je blagoslivljao, da se rastao od njih i bio uznesen na nebo.
52 Tada su mu iskazali štovanje te se s velikom radošću vratili u Jeruzalem.
53 I bili su neprestano u Hramu hvaleći i blagoslivljajući Boga. Amen.