Luke 22
1 I približavala se s vetkovina Beskvasnih kruhova koja se naziva Pasha.
2 A glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako bi ga ubili ali su se bojali naroda.
3 Tada je Sotona ušao u Judu, kome je ime Iskariot, koji je bio jedan iz broja Dvanaestorice.
4 I otišao je ugovoriti s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako bi im ga izdao.
5 Nato su se oni obradovali te su ugovorili da mu daju novac.
6 A on je pristao i tražio priliku kako bi im ga izdao mimo mnoštva.
7 Tada je došao dan Beskvasnih kruhova, kad je trebalo zaklati Pashu.
8 A poslao je Petra i Ivana govoreći: “Idite, pripravite nam Pashu da bi je mogli jesti!”
9 Zatim su ga oni upitali: “Gdje želiš da pripremimo?”
10 A on im je odgovorio: “Evo, čim uđete u grad, susrest će vas čovjek koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga u kuću u koju uđe,
11 te recite domaćinu kuće: ‘Učitelj te pita gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti Pashu sa svojim učenicima?’
12 I on će vam pokazati veliku namještenu sobu; ondje pripremite.”
13 I oni su otišli, našli kako im je rekao te pripremili Pashu.
14 A kad je došao čas, sjeo je za stol i s njim dvanaestorica apostola.
15 Tada im je rekao: “Žarko sam želio jesti s vama ovu Pashu prije svoje patnje,
16 jer kažem vam, neću više jesti od nje dok se ne ispuni u kraljevstvu Božjem.”
17 Zatim je uzeo čašu, zahvalio i rekao: “Uzmite je i podijelite među sobom,
18 jer kažem vam, neću više piti od trsova roda sve dok ne dođe kraljevstvo Božje!”
19 I uzeo je kruh, zahvalio i razlomio ga pa im dao govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”
20 Isto tako i čašu pošto su večerali, govoreći: “Ova je čaša Novi zavjet u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.
21 Ali evo, ruka onoga koji me izdaje sa mnom je na stolu.
22 I doista, Sin čovječji odlazi kako je određeno, ali jao onomu čovjeku koji ga izdaje!”
23 A oni su se počeli međusobno ispitivati tko je taj od njih koji bi to mogao učiniti.
24 I nastala je među njima i svađa koga bi od njih trebalo smatrati najvećim.
25 A on im je rekao: “Kraljevi Pogana gospodare nad njima i oni koji vladaju nad njima nazivaju se dobrotvorima.
26 Ali vi nemojte tako! Nego, onaj koji je najveći među vama, neka bude kao najmlađi, a onaj koji je vladar kao onaj koji poslužuje.
27 Jer tko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama kao onaj koji poslužuje.
28 Vi ste oni koji ste ustrajali sa mnom u mojim iskušenjima.
29 I ja na vas prenosim kraljevstvo kao što je Otac moj prenio na mene:
30 da biste mogli jesti i piti za mojim stolom u mojemu kraljevstvu te sjediti na prijestoljima sudeći dvanaest Izraelovih plemena.”
31 I Gospodin je rekao: “Šimune, Šimune, evo, Sotona je zatražio da vas prorešeta kao pšenicu.
32 Ali ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti kad se obratiš, učvrsti svoju braću!”
33 A on mu je rekao: “Gospodine, spreman sam s tobom poći i u tamnicu i u smrt.”
34 Nato je on odgovorio: “Kažem ti, Petre, danas neće pijetao zakukurikati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ!”
35 Zatim ih je upitao: “Kad sam vas poslao bez novčanika, i torbe i obuće, je li vam što nedostajalo?” A oni su odgovorili: “Ništa!”
36 Tada im je rekao: “Ali sada tko ima novčanik, neka ga uzme. Isto tako i torbu. A onaj tko nema mač, neka proda svoju odjeću i kupi ga.
37 Jer, kažem vam, sada se mora dovršiti na meni ono što je zapisano: ‘Među prijestupnike je bio ubrojen.’ Jer ono, što se na mene odnosi ima kraj.”
38 Onda su mu rekli: “Gospodine, gle, ovdje su dva mača!” A on im je rekao: “Dosta je!”
39 Zatim je izašao te je po običaju pošao na Maslinsku goru. A slijedili su ga i njegovi učenici.
40 Kada je došao na to mjesto, rekao im je: “Molite da ne upadnete u iskušenje!”
41 Tada se udaljio od njih koliko se može kamenom dobaciti, kleknuo na koljena i počeo moliti,
42 govoreći: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja!”
43 Tada mu se ukazao anđeo s neba i ohrabrivao ga.
44 I pošto je zapao u samrtnu borbu, još je usrdnije molio, a znoj mu je postao kao guste kaplje krvi koje su padale na zemlju.
45 Nakon molitve ustao je, prišao k učenicima i našao ih kako spavaju od žalosti,
46 te im rekao: “Zašto spavate? Ustanite i molite da ne upadnete u iskušenje!”
47 I dok je on još govorio, evo mnoštva, a pred njima je išao jedan od dvanaestorice, onaj koji se zvao Juda te se približio Isusu da ga poljubi.
48 Ali mu je Isus rekao: “Juda, zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega?”
49 Kad su oni koji su bili oko njega vidjeli što će uslijediti, upitali su: “Gospodine, hoćeš li da udarimo mačem?”
50 Tada je jedan od njih udario slugu velikog svećenika i odsjekao mu desno uho.
51 A Isus je odgovorio rekavši: “Pustite, ostavite se toga!” I dotaknuo se njegova uha i iscijelio ga.
52 Tada je Isus rekao glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramske straže i starješinama, onima koji su došli k njemu: “Kao na razbojnika izašli ste s mačevima i toljagama!”
53 Dok sam svakodnevno bio u Hramu s vama, niste digli ruku na mene. Ali ovo je vaš čas i vlast tame.”
54 Kad su ga uhvatili, odveli su ga i doveli u kuću velikog svećenika. A Petar ih je izdaleka slijedio.
55 A kad su naložili vatru nasred dvorišta i posjedali, Petar je sjeo među njih.
56 Ali kad ga je vidjela neka sluškinja gdje sjedi pokraj vatre, pomno ga je pogledala i rekla: “I ovaj je bio s njim!”
57 A on ga je zanijekao govoreći: “Ženo, ja ga ne poznajem!”
58 I malo zatim opazio ga je netko drugi pa je rekao: “I ti si od njih.” A Petar je odgovorio: “Nisam, čovječe!”
59 A kad je prošao otprilike jedan sat, netko drugi je pouzdano potvrdio, govoreći: “Doista, i ovaj je bio s njim; jer je i Galilejac!”
60 A Petar je rekao: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I odmah dok je on još govorio, pijetao je zakukurikao.
61 Nato se Gospodin okrenuo i pogledao Petra. Tada se Petar sjetio riječi Gospodinove, kako mu je rekao: “Prije nego pijetao zakukuriče, triput ćeš me zanijekati.”
62 Zatim je Petar izašao i gorko zaplakao.
63 A ljudi koji su čuvali Isusa izrugivali su mu se i tukli ga.
64 I kad su mu pokrili oči, udarali su ga po licu i pitali, govoreći: “Proreci, tko je taj koji te udario?”
65 I mnogo toga su bogohulno govorili protiv njega.
66 A čim je osvanuo dan, sastale su se starješine naroda, glavari svećenički i pismoznanci te izveli Isusa pred svoje Vijeće govoreći:
67 “Ako si ti Krist, reci nam!” A on im je rekao: “Ako vam kažem, nećete vjerovati.
68 Ako li vas i upitam, nećete mi odgovoriti, niti me pustiti.
69 Od sada će Sin čovječji sjediti zdesna Snage Božje.”
70 Nato su svi upitali: “Jesi li ti onda Sin Božji?” A on im je odgovorio: “Vi kažete da ja jesam!”
71 A oni su rekli: “Što nam još treba svjedočanstvo? Jer smo sami čuli iz njegovih usta.”