1Smilovao si se, Gospode, na zemlju svoju, povratio si roblje Jakovljevo.
2Prostio si nepravdu narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njegove.
3Ustavio si svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjeva svojega.
4Povrati nas, Bože spasitelju naš, prekini srdnju svoju na nas.
5Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, i protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno?
6Zar se nećeš povratiti i oživiti nas, da bi se narod tvoj radovao o tebi?
7Pokaži nam, Gospode, milost svoju, i pomoć svoju daj nam.
8Da poslušam što govori Gospod Bog. On izriče mir narodu svojemu i svecima svojim, i onima koji se obraćaju srcem k njemu.
9Da, blizu je onijeh koji ga se boje pomoć njegova, da bi naselio slavu u zemlji našoj!
10Milost i istina srešće se, pravda i mir poljubiće se.
11Istina će niknuti iz zemlje i pravda će s neba priniknuti.
12I Gospod će dati dobro, i zemlja naša daće plod svoj.
13Pravda će pred njim ići, i postaviće na put stope svoje.