1Kako su mili stanovi tvoji, Gospode nad silama!
2Gine duša moja želeći u dvore Gospodnje; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome.
3I ptica nahodi kuću, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiće svoje, kod oltara tvojih, Gospode nad silama, care moj i Bože moj!
4Blago onima koji žive u domu tvom! Oni te hvale bez prestanka.
5Blago onima kojima je sila u tebi, i kojima su u srcu putovi tvoji!
6Idući dolinom plačevnom, pretvaraju je u izvore, i dažd je odijeva blagoslovima.
7Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bogom na Sionu.
8Gospode, Bože nad silama! usliši molitvu moju, Bože Jakovljev!
9Bože, braniču naš! sagni se i vidi lice pomazanika svojega!
10Jer je bolje jedan dan u dvorima tvojim od hiljade. Volim biti na pragu doma Božijega nego živjeti u šatorima bezbožničkim.
11Jer je Gospod Bog sunce i štit, Gospod daje blagodat i slavu; onima koji hode u bezazlenosti ne ukraćuje nijednoga dobra.
12Gospode nad silama! blago čovjeku, koji se u te uzda!