1Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom čezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj.
2Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju.
3Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe;
4Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje.
5Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja.
6Kad te se sjećam na postelji, sve noćne straže razmišljam o tebi.
7Jer si ti pomoć moja, i u sjenu krila tvojih veselim se.
8Duša se moja prilijepila za tebe, desnica tvoja drži me.
9Koji traže pogibao duši mojoj, oni će otići pod zemlju.
10Izginuće od mača, i dopašće lisicama.
11A car će se veseliti o Bogu, hvaliće se svaki koji se kune njim, kad se zatisnu usta onima koji govore laž.