1Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom.
2Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi!
3Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti.
4Ljubiš svakojake riječi od pogibli, i jezik lukav.
5Toga radi Bog će te poraziti sasvijem, izbaciće te i iščupaće te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh.
6Vidjeće pravednici i pobojaće se, i potsmijevaće mu se:
7Gle čovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u veličinu bogatstva svojega i utvrđivaše se zloćom svojom.
8A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka.
9Dovijeka ću hvaliti tebe, jer dobro činiš, i uzdaću se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.