1Slušajte ovo svi narodi, pazite svi koji živite po vasiljenoj,
2Prostaci i gospodo, bogati i siromasi.
3Usta će moja kazati premudrost, i srce moje reći će razum.
4Prignuću uho svoje k priči, uz gusle ću otvoriti zagonetku svoju.
5Čega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
6Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim!
7Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj.
8Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda
9Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba.
10Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje.
11Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje;
12Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom, koju kolju.
13Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove;
14Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem.
15Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.
16Ne boj se kad se ko bogati; kad raste slava doma njegova.
17Jer kad umre, neće ništa ponijeti, niti će poći za njim slava njegova.
18Jer dušu njegovu blagosiljaju za života njegova, i slave tebe, što ugađaš sebi.
19Ali će on otići u stan otaca svojih, gdje svijeta nigda ne vide.
20Čovjek u časti, ako nije razuman, izjednačiće se sa stokom, koju kolju.