1Velik je Gospod i slavan veoma u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj.
2Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad cara velikoga.
3Bog u dvorima njegovijem zna se da je branič.
4Jer, gle, carevi se zemaljski sabraše, ali prođoše svi.
5Vidješe i začudiše se, prepadoše se i pobjegoše.
6Trepet obuze ih ondje, mučiše se kao porodilja.
7Vjetrom istočnim razbio si korablje Tarsiske.
8Što slušamo to i vidimo u gradu Gospoda nad vojskama, u gradu Boga našega. Bog ga utvrdi dovijeka.
9Kazujemo, Bože, milost tvoju usred crkve tvoje.
10Kao što je ime tvoje, Bože, tako je i hvala tvoja na krajevima zemaljskim; pravde je puna desnica tvoja.
11Nek se veseli gora Sion, nek se raduju kćeri Judejske sudova radi tvojijeh.
12Pođite oko Siona i obiđite ga, izbrojte kule njegove;
13Pogledajte bedeme njegove, razmotrite dvorove njegove, da pripovijedate mlađim naraštajima.
14Jer je ovaj Bog naš Bog uvijek i dovijeka, on će biti vođ naš dovijeka.