Matthew 15— SLV

¹Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći:

²Zašto učenici tvoji prestupaju običaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.

³A on odgovarajući reče im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za običaje svoje?

⁴Jer Bog zapovijeda govoreći: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smrću da umre.

⁵A vi kažete: ako koji reče ocu ili materi: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći;

⁶Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za običaje svoje.

⁷Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:

⁸Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.

⁹No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskima.

¹⁰I dozvavši ljude, reče im: slušajte i razumijte.

¹¹Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka.

¹²Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji čuvši tu riječ sablazniše se?

¹³A on odgovarajući reče: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniće se.

¹⁴Ostavite ih: oni su slijepi vođi slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba će u jamu pasti.

¹⁵A Petar odgovarajući reče mu: kaži nam priču ovu.

¹⁶A Isus reče: eda li ste i vi još nerazumni?

¹⁷Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?

¹⁸A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani čovjeka.

¹⁹Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga.

²⁰I ovo je što pogani čovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani čovjeka.

²¹I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.

²²I gle, žena Hananejka iziđe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreći: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kćer vrlo muči đavo.

²³A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: otpusti je, kako viče za nama.

²⁴A on odgovarajući reče: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.

²⁵A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode pomozi mi!

²⁶A on odgovarajući reče: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.

²⁷A ona reče: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.

²⁸Tada odgovori Isus, i reče joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njezina od onoga časa.

²⁹I otišavši Isus odande, dođe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.

³⁰I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih,

³¹Tako da se narod divljaše, videći nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.

³²A Isus dozvavši učenike svoje reče: žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.

³³I rekoše mu učenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?

³⁴I reče im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice.

³⁵I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.

³⁶I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojijem, a učenici narodu.

³⁷I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punijeh.

³⁸A onijeh što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece.

³⁹I otpustivši narod uđe u lađu, i dođe u okoline Magdalske.